U povodu obilježavanja 100. godišnjice rođenja Jure Kaštelana, u Društvu hrvatskih književnika (DHK) u utorak je održana tribina posvećena prisjećanju na život i djelo tog istaknutog hrvatskog pjesnika, esejista i dramatičara, a tom prilikom predstavljen je izbor iz Kaštelanove poezije u odabiru Tomislava Brleka, pod naslovom “Sklad urlik”.
Prisjećajući se jednoga od najvažnijih hrvatskih poslijeratnih modernističkih pjesnika, povjesničar hrvatske književnosti Ivica Matičević istaknuo je kako je Jure Kaštelan bio čovjek široke kulture koji je izvanredno unaprijedio hrvatsku poeziju.
“Kad se govori o Juri Kaštelanu, onda je naglasak na svemu. Naime treba se prisjetiti da je nakon Drugog svjetskog rata, zajedno s Vesnom Parun, Jure Kaštelan bio vjesnik modernističkog pjesništva”, rekao je Matičević. “Naravno, onda su se priključili i drugi naraštaji u okviru Druge hrvatske moderne, ali Jure Kaštelan i Vesna Parun bili su pioniri u tom smislu”, napomenuo je.
No, nije samo poezija ono što Kaštelana izdvaja iz “razuzdane gomile” u to doba, dodao je Matičević: “To je i njegov rad na drugi područjima. Dakle, njegov je opus višežanrovski; tu su eseji i kritike, tu su i drame, neke se i danas uspješno izvode. Tako da je Jure Kaštelan bio ‘totalni čovjek’ u književnosti. Voljele su ga i generacije studenata, bio je izvrstan pedagog. To je nešto što tek treba otkriti i nadamo se da ćemo ovim prigodnim čašćenjem danas u DHK-u to donekle i uspjeti”, poručio je.
Govoreći o Kaštelanovu nasljeđu, književni povjesničar i pjesnik Božidar Petrač posebno se osvrnuo na “njegovo premošćivanje onoga što se događalo u međuraću s onim što se događalo poslije rata”.
“Ne treba zaboraviti da je on stao iza Vesne Parun, da je on prvi objavio ‘Rukovet’ Tina Ujevića nakon što je Ujeviću bilo pet godina zabranjeno objavljivati. Dakle, ono što je modernizam značio između dva rata, to je u hrvatskoj poeziji kao nasljeđe ostalo zahvaljujući njemu i njegovom posredovanju”, pojasnio je Petrač. Nadalje, dodao je, Kaštelan je kao kulturni djelatnik učinio puno toga, a posebno je važna njegova uloga u stvaranju Zagrebačke Biblije iz 1968.
Jure Kaštelan (1919.-1990.) rodio se u Zakučcu kraj Omiša, na rijeci Cetini na obroncima Mosora. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Splitu, a od 1938. studirao je jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1940. objavio je, u vlastitoj nakladi s ilustracijama Ede Murtića, svoju prvu zbirku “Crveni konj” (1940.). U Drugom svjetskom ratu sudjeluje u obrani domovine s partizanskim snagama. Do 1980. godine voditelj je Katedre za teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a neko vrijeme i lektor na Sorbonni.
U početku nastavlja tradicionalni izraz hrvatske poezije koji zatim proširuje europskim vidicima. Jedan je od utemeljitelja hrvatskog modernog pjesničkog izraza. Objavljivao je i članke, prozu, eseje i drame u kojima je nazočna mitska koncepcija. Prevodio je s ruskog i talijanskog. Zajedno s Bonaventurom Dudom uredio je hrvatsko izdanje Biblije (1968.). Smrt ga je zatekla na mjestu ravnatelja Instituta za književnost i teatrologiju HAZU-a.
U povodu 100. obljetnice njegova rođenja, u izdanju Male knjižnice DHK i u odabiru priređivača Tomislava Brleka objavljen je izbor iz Kaštelanove poezije objedinjene pod naslovom “Sklad urlik”.
Brlek je istaknuo kako je riječ o 16. ili 17. izboru iz Kaštelanova pjesništva, što višestruko nadmašuje broj knjiga koje je on sam objavio. “To što ti izbori izlaze kontinuirano u proteklih 60-ak godina dokaz je trajne prisutnosti i široke prihvaćenosti njegova opusa”, rekao je Brlek. Napomenuo je kako je opus Jure Kaštelana relativno velik ali i izvanredno visoke kvalitete, “pa priređivač zapravo ne može pogriješiti”.
“Taj je opus također i vrlo zahtjevan, jer Kaštelan je rijedak primjer popularno a izvanredno hermetičnog pjesnika. Ovdje sam pokušao dati neki presjek koji bi ukazao na neke možda manje vidljive kontinuitete. Recimo, pitanje odnosa stiha i proze koji se provlači od početka pa do kraja. Tako njegova prva zbirka počinje jednim proznim tekstom, pa se u nekim kasnijim pjesmama miješaju proza i stih, pa se u nekim slučajevima zapravo ne može reći da li je riječ o stihu ili prozi. Dakle, ta vrsta eksperimenta je bila neka provodna nit za ovaj izbor”, pojasnio je Brlek.
Akademik Tonko Maroević čestitao je Brleku što je omogućio novo viđenje tog pjesnika “koji nas obavezuje a kojega je mehanika recepcije često učinila manje vidljivim”.
“Drago mi je da je Kaštelan dobio novog tumača Brleka, koji, nakon što je obradio Slamniga, Šoljana i druge, osjetio potrebu vratiti se zapravo ishodištu našeg modernizma, jer Kaštelan u njegovoj interpretaciji doista jest veza između Šimića, Matoša i europske poezije na jedan način, a na drugi način vraćanje jednom ritmičkom registru narodne poezije”, rekao je Maroević.
To čini Kaštelanovu poeziju relativno komunikativnom, vrlo važnom u smislu sinteze, i vrlo važnom u smislu jednog bitno slobodarskog pogleda, “jer prostor poezije je prostor autonomije i prostor slobode”, ocijenio je.
“Brlek inzistira upravo na tome da Kaštelanova poezija nigdje nije ilustrativna, da nigdje, čak ni u smislu rata i partizanije, nije vezana za konkretno vrijeme nego za vrijeme jednog slobodarskog projekta, koji je prostor poezije. U Brlekovom tumačenju rekao bih da je ritmičnost ključna – Kaštelanovi tekstovi u ovakvom tumačenju imaju snagu elementarnosti poput valova, poput nekih kretanja; on se nikada ne ponavlja, nikada ne slijedi neke sheme, nego svaki put iznova svoju sliku podržava ritmom”, zaključio je Maroević.
Izabrane stihove Jure Kaštelana interpretirao je dramski umjetnik Joško Ševo.
Fenix-magazin/SIM/Hina
