Home > VIJESTI > HRVATSKA > Zašto Zadrani do 15. siječnja drže božićno drvce
stosija

Zašto Zadrani do 15. siječnja drže božićno drvce

Teško ćete u Zadru pronaći nekoga tko vam neće znati odgovoriti tko je Sveta Stošija – Svetica, žena čije ime Zadrani zazivaju kada im je najteže.

Bila je mučenica, spaljena na lomači, a prema legendi je pjevala dok je gorjela.

Koliko Zadrani drže do ove svetice govori je jedna stara tradicija vezana uz Svetu Stošiju, a ta je da Zadrani drže božićno drvce u domovima sve do blagdana sv. Stošije, 15. siječnja

I u iseljeništvu brojni Zadrani su jučer otišli u crkvu pomoliti se kako bi makar u sjećanju bili uz svoj grad i veliko slavlje koje tog dana vlada u njemu.

U nas znana kao Stošija, sveta Anastazija – zaštitnica grada Zadra, prema legendi bila je Rimljanka iz visoko rangirane obitelji, djevica, udovica i mučenica iz doba cara Dioklecijana. Kršćansku vjeru je po predaji primila od majke. Udavši se preko volje za rimskog patricija Publija, odlučila je ostati djevicom, na što ju uvrijeđeni muž zatvorio u kućnu tamnicu i mučio glađu. Teške trenutke ublaživao joj je pismima podrške i ohrabrenja budući mučenik i svetac Krizogon (Krševan), također zaštitnik grada Zadra.

Nakon muževljeve smrti, oslobodila se kućnog pritvora i svoje imanje razdijelila siromasima te posvetila život skrbi za progonjene kršćane. Sa skupinom sljedbenika pratila je Krševana do njegove mučeničke smrti u Akvileji. Put je zatim vodi u Sirmij (Sirmium – današnja Srijemska Mitrovica), odakle se upućuje prema Solunu i ponovo vraća u Sirmij.

Zbog pomaganja zatočenim kršćanima i ustrajnosti u svojoj vjeri, na koncu je i sama zatočena te 25. prosinca 304. mučenički spaljena na lomači. Na suđenju je izjavila da je zlatne i srebrne kipove poganskih božanstava, koje je baštinila od oca, pretopila u novac kojim je pomagala progonjene kršćane.

Opisujući njeno mučeništvo jedan životopisac je zapisao: “Dok je plamen sažigao Stošijino tijelo, ona je u zanosu pjevala. Jači je bio plamen ljubavi prema Kristu od onoga koji je sažigao Stošijino tijelo.”

Kasnije je pokopana u Sirmiju, a u 5. stoljeću njezine su relikvije preko Rima prenesene u Carigrad. Bizantski car Nicefor, u znak priznanja i nagrade zadarskom biskupu Donatu za postignuti mir između Karla Velikoga i Bizanta, poklonio mu je 810. godine moći svete mučenice Anastazije, što svjedoči o povijesnom i europskom značenju grada Zadra i njegova biskupa. Sveti Donat pohranio je relikvije Svetice u tadašnjoj bazilici sv. Petra apostola koja od tada nosi njeno ime.

Štovanje svete Anastazije započinje u Sirmiumu, gdje joj je podignuta i prva crkva, potom se širi do Carigrada, a zatim i u Rim na carski Palatin, gdje je obnovljena prijašnja crkva Anastazis – posvećena Kristovu Uskrsnuću i uz malu korekciju imena postala bazilika svete Anastazije mučenice, opskrbljena njenim relikvijama.

Zanimljivo je podudaranje imena Anastazije s Anastazis, tj. njeno ime u prijevodu bilo bi Vazmenka ili Uskrsnica. Kako je spaljena na Božić, njoj u čast posvećena je druga božićna misa, koju je u njenoj crkvi služio sam papa. Štovanje sv. Anastazije brzo se proširilo, tako da je uz najpoznatije ranokršćanske mučenice uvrštena u Rimski kanon i u litanije Svih svetih.

Vjerujući da oslobađa od otrova, Grci je nazivaju pharmakoyltria, za razliku od Slavena za koje je uzorešiteljica jer pomaže zatvorenicima i oslobađa ih od okova. Budući da se njeno mučeništvo poklapa s Božićem, u nekim se krajevima uvriježilo vjerovanje da je sv. Anastazija bila primalja pri Isusovu rođenju, pa joj na slikama u ruke stavljaju škare, koje će kasnije Svetici pribaviti i epitet zaštitnice cenzure tiska. Pritom je nerijetko prizivaju bolesnici s glavoboljama i bolestima u grudima.

Najveći spomenik na čast svete Stošije je veličanstvena zadarska katedrala koja svojom arhitekturom i izvedbom nadilazi značaj hrvatske romanike. To je ujedno najveća dalmatinska katedrala duga 50 i široka 18 metara. Posebne ljepote i vrijednosti njezine su galerije, korske klupe, kao i rekonstruirana ranokršćanska krstionica iz 5. st. stradala u II. svjetskom ratu.

Koliko Zadrani drže do svoje zaštitnice svjedoči i davno uvriježena tradicija držanja božićnog drvca u domovima upravo do blagdana svete Stošije, 15. siječnja.

Izvor: www.ezadar.hr

Pogledajte drugo

Marija Sliskovic

“Žene u Domovinskom ratu” prozivaju Documentu za neprimjereno iskazivanje brige za žrtve silovanja u ratu

Udruga “Žene u Domovinskom ratu” i Zaklada za žrtve ratnog zločina silovanja – Sunčica prozvale ...