Poneki prizori koje ugledamo, mogu nas u trenutku rastužiti i zatvoriti nam vrata za koja smo sigurni da ih možemo otvoriti kad poželimo. Ponekad nečija priča uspijeva dotaknuti dušu puno dublje no što smo i mislili da može.
Nedavno je priča jednog dječaka koji je prije nekoliko mjeseci došao iz Hrvatske u Njemačku dirnula srce učiteljice u njegovom njemačkom razredu. Dječak ima 11 godina, a dolazak u Njemačku iz Hrvatske u početku se i njemu i roditeljima činio jednostavnim.
Došli su iz jednog malog mjesta smještenog u Dalmaciji, toliko malog da su svi mještani gotovo kao jedna obitelj. U dječakovom razredu u Hrvatskoj bilo je tek deset učenika, a sad u Njemačkoj ima ih tridesetak. Djeci koja u tuđinu dođu iz malih mjesta, nostalgija za domom je možda čak i snažnija nego onima koji dođu iz većih sredina. I ovom je dječaku svakim danom sve više nedostajao dom i prijatelji, pogotovo u vrijeme dok se približavaju Božić i božićni blagdani.
Jer, onakva druženja kakva su oni imali u svom malom selu, on nije imao u njemačkom velegradu. Nije mogao pronaći društvo u svom njemačkom razredu i bilo mu je neugodno jer ih ne razumije u potpunosti.
Emotivna priča
A onda, za vrijeme jednog malog odmora, prijatelji iz njegovog hrvatskog razreda uputili su mu video poziv, pokazujući mu što se događa u njegovu sada već bivšem razredu. Za dječaka je to bilo posebno emotivno. Nije ni primijetio da mu je učiteljica ušla u razred, nastava počela, a u razredu se sve smirilo. Sve, osim glasova razigrane djece koji su dopirali iz njegovoga mobitela.
Učiteljica mu je prišla, a kad je shvatila što se događa nije ga kaznila, već je učinila nešto zbog čega je ovu priču vrijedno prepričavati. Upitala ga je kako se na hrvatskom jeziku kaže „pozdrav iz Matinog razreda“, zamolivši dječaka da svojim prijateljima u Hrvatskoj na trenutak skrene pažnju. Potom je svoje učenike zamolila da na hrvatskom jeziku pozdrave Matin bivši razred dok je ona držala mobitel u ruci kako bi ih djeca u Hrvatskoj mogla vidjeti.
Bio je to trenutak zbog kojeg je dječak Mate bio ponosan i radostan, a Matina bivša učiteljica koja je u međuvremenu stigla u njegov hrvatski razred nije mogla skriti emocije. Dvije su učiteljice porazgovarale na engleskom jeziku, pohvalile Matu koji je bio među boljim učenicima i u Hrvatskoj, a Mate će se sjećati tog trenutka kao jednog od najljepših u prvim mjesecima svoga boravka u Njemačkoj.
Priča o malom Mati tek je samo emotivna priča o nekoliko trenutaka nečijeg života. Međutim, nosi jaku poruku o tome koliko je malo potrebno da učinimo nečiji život sretnijim, pogotovo u božićne blagdane kad smo svi osjetljiviji i kad nama u tuđini dom nedostaje više nego ikad kroz godinu.
I ovog će Božića brojni Hrvati ostati u tuđini, pogotovo oni koji su domovinu nedavno zamijenili tuđinom. Grijat će se zajedno okupljeni uz oganj upaljen kraj crkve koja nije njihova, ali u njoj služe svoju misu. Mnogi od njih se neće poznavati, ali čekaju ih godine u tuđini kroz koje će se upoznati.
Neka vam to upoznavanje bude što sretnije!
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
