Home > VIJESTI > SVIJET > NJEMAČKA > NEU ISENBURG: Otvorena izložba „Moj dom je svako mjesto na kojem moja obitelj spusti sidro“
Nagrađeni u Neu Isenburgu

NEU ISENBURG: Otvorena izložba „Moj dom je svako mjesto na kojem moja obitelj spusti sidro“

Izložba likovnih učeničkih radova na temu:  „Moj dom je svako mjesto na kojem moja obitelj spusti sidro“

 

Prostorije udruge Kroatische Gemeinschaft “Kroatien” e.V. Neu-Isenburg bile su u prijepodnevnim satima 22. travnja 2017. godine mjesto otvorenja međunarodne likovne izložbe učeničkih radova na temu „Moj dom je svako mjesto na kojem moja obitelj spusti sidro“. Izložbu je organizirala Hrvatska nastava Hessen u suradnji s Kroatische Gemeinschaft “Kroatien” e.V. Neu-Isenburg.

Na samom početku, u ime Ministarstva znanosti i obrazovanja RH te u svoje osobno ime, prisutne je pozdravila koordinatorica Hrvatske nastave Hessen Ivana Livaić. Nakon glazbene izvedbe hrvatske himne učenice Iliane Đukić iz Offenbacha, prisutnima se obratila koordinatorica kratkim kazivanjem o samoj izložbi. Prema riječima koordinatorice, spomenuta izložba najuspješnijih učeničkih radova nastala je kao rezultat istoimenog likovnog natječaja čiji su organizatori i inicijatori likovni umjetnici Ankica i Ante Karačić. Na ovogodišnji, 17. po redu, likovni natječaj pristiglo je preko 400 učeničkih radova iz BiH, Hrvatske, Mađarske, Njemačke i Švicarske.

Nakon koordinatoričinih riječi zahvale predsjednici udruge Kroatische Gemeinschaft “Kroatien” e.V. Neu-Isenburg Ivki Bošković, svim članovima Zajednice te  Wolfgangu Kuhnu, galeristu, na podršci i pomoći u organizaciji spomenute izložbe, okupljenim uzvanicima obratili su se, pozdravnim riječima, konzulica RH u Frankfurtu, Marica Jukić, gradonačelnik grada Neu-Isenburga, Herbert Hunkel, bračnom paru Karačić te Ivka Bošković, predsjednica  udruge Kroatische Gemeinschaft “Kroatien” e.V. Neu-Isenburg. Svi oni nisu krili oduševljenje velikim brojem na natječaj pristiglih radova, ljepotom i kreativnošću izloženih učeničkih radova, istodobno naglašavajući važnost njegovanja dvojezičnosti, likovnog izražavanja te povezivanja likovno nadarene hrvatske djece s različitih strana svijeta.

U kratkom programu koji je potom uslijedio, učenik Mario Čančar iz Offenbacha izveo je skladbu „Moja domovina“, a učenici hrvatske nastave Antonia Letica (Offenbach), Patrik Plavšić (Griesheim), Nina-Marija Hrkać (Bad Soden), Julia Višević (Dreieich) te Paul Luka Sieber (Eschborn) pročitali su svoje literarne uratke na istoimenu temu.

Najvažniji dio samog otvorenja izložbe bila je dodjela nagrada najuspješnijim učenicima HN Hessen. Prigodnim darovima koje su im pripremili Vijeće roditelja HN Hessen, grad Neu-Isenburg te udruga Kroatische Gemeinschaft “Kroatien” e.V. Neu-Isenburg, nagrađeni su sljedeći učenici: Tara Podnar (Wiesbaden) – 2. mjesto, Elias Prstačić (Rodgau) – 3. mjesto te učenici Julija Dugandžić (Frankfurt – Preungesheim), Lorena Rošić (Eschborn), Katarina Topalović (Frankfurt – Bergen-Enkheim), Matija Nađ (Bad Soden), Helena Ćosić (Neu-Isenburg), Adrian Katić (Frankfurt – Preungesheim) i Karla Mula (Saarbrücken) – 4. mjesto.

Izložbu je moguće razgledati u prostorijama udruge Kroatische Gemeinschaft “Kroatien” e.V. Neu-Isenburg do 20. svibnja.

Za Fenix-magazin/Lidija Bodalec Foto:Fenix-magazin/SP

 

NAGRAĐENI Literarni radovi učenika na temu  “Moj dom je svako mjesto gdje moja obitelj spusti sidro”:

 

Moj dom je mjesto sastanka moje obitelji. Nalazi se u Sulzbachu, u Njemačkoj. Dvorište dijelimo s još tri obitelji. Naši prvi susjedi su isto Hrvati. Oni su nam baš dobri susjedi. Iza ugla živi moja prijateljica.

Vrata naše bijele kuće su mrka i ozbiljna. Kad ih otvoriš, ugledaš kuhinju. Moja obitelj u kuhinji svaki dan zajedno jede. Ja to volim. Moj tata obično kasno dolazi s posla. Svi se radujemo i zajedno još odigramo jednu igru. Moj mali brat uvijek pomaže tati upaliti vatru u kaminu. Tada je lijepo toplo u našemu domu.

Ponekad petkom svi zajedno gledamo neki  film. Moj veliki brat Luka ima svoju sobu, a ja dijelim sobu s mlađim bratom Leonom. S prozora naše sobe, moje i Leonove, vidi se vrt u kojemu su posađene rajčice, tikvice, jagode, grožđe…. Kada nam dođu gosti, sjedimo u dnevnom boravku i pričamo što se događa u našim obiteljima, u našem mjestu, u Hrvatskoj, u Njemačkoj.

Za čitanje imam posebno mjesto u našem domu – jednu stolicu u svojoj sobi. Kad dođem iz škole, radujem se svojoj kući.

Moja obitelj je našla lijepo mjesto gdje je spustila svoje sidro. Tu se osjećam sigurno.

Nina-Marija Hrkać, 5. r., Bad Soden

 

 

Moj dom je svako mjesto gdje moja obitelj spusti sidro

Moja hrvatska obitelj još je prije 70 godina odselila najprije u Češku, pa Austriju, a zatim u Njemačku. Otišli su zbog loših političkih i ekonomskih prilika.

Mama kaže da je kod nje bilo više razloga za odlazak: znatiželja, želja da više nauči i vidi, pa na kraju i ljubav. Na početku je planirala ostati samo nekoliko godina. No onda je tu upoznala nove prijatelje, našla posao, upoznala mog tatu, a onda sam se rodio ja. Tako je tu stvorila nove veze, pronašla novi dom. Bez obzira na to znamo da je naš dom i u Kaštelima gdje su baka, djed i ujak. Tamo sam naučio hodati i govoriti. U Kaštelima su najljepša proljeća i ljeta. Miris bakinih fritula i djedovih gradela za mene je moj hrvatski dom.

Dom je topli osjećaj oko srca i osmijeh kad dolazimo te suze kada odlazimo.

Paul Luka Sieber, 9. r., Eschborn

 

Moj dom je svako mjesto na koje moja obitelj spusti sidro

Ja se zovem Julija Višević. Rođena sam prije 15 godina u Langenu. Sada živim sa svojim roditeljima i bratom u Neu Isenburgu.

Moja obitelj jako je vezana za više mjesta i gradova u kojima je tijekom života živjela. Tako je moj otac rodom iz Livna, školovao se u Osijeku, ali je nakon Domovinskog rata u kojem se borio u gardi došao u Njemačku. Djed je po majčinoj strani iz Makarske, ali je moja mama također rođena u Njemačkoj, gdje se i školovala. Unatoč tome, ne mogu reći da je moj dom samo ovdje u Njemačkoj, jer dom je tamo gdje je srce, gdje se osjećaš kao svoj na svome, uvijek dobrodošao….

Tako se ja osjećam i u Makarskoj i u Livnu. Moja domovina nije samo Njemačka, nego i Hrvatska i Hercegovina. Zato jedva čekam svake praznike te odlazak baki i djedu, odlazak u poznato…..

Julija Višević, 9. r., Dreieich

 

Moj dom je svako mjesto na koje moja obitelj spusti sidro

Moj dom u Hrvatskoj je Lekenik. To je mjesto najljepšega života. Posvuda se čuju zvukovi traktora, domaćih životinja i vlakova. Svuda se vide mala i velika djeca kako putuju u školu. U tom malom selu su dva mala dućana, pekara, crkva, seoski dom i jedno folklorno drštvo. To mjesto je najljepše zimi i ljeti. Zimi ljudi spremaju zimnicu, suše meso i većinom borave u kućama i griju se, dok se djeca igraju vani, grudaju se, rade snjegovića i sanjkaju se. Ljeti ima više posla. Oru se oranice, sije se žito, blago se izvodi na pašu, suši se sijeno, sve lijepo cvijeta i miriše. Ja to mjesto jako volim na samo zato što sam tamo živio, išao u školu i družio se s prijateljima, nego zato jer je to malo mjesto za mene nešto posebno.

Patrik Plavšić, 8. r., Griesheim

 

Moj dom je svako mjesto na koje moja obitelj spusti sidro

Moj otac potječe iz Omiša. Zapravo je rođen u Tomislavgradu u Bosni i Hercegovini – njegovi su roditelji podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, ali on kaže da ti je domovina tamo gdje se osjećaš kao kod kuće. U Omišu mi se najviše sviđa srednjovjekovna tvrđava Mirabela. Puno sam puta bila tamo. S nje se pruža predivan pogled na more, Cetinu i na stari grad. Noću se lijepo vidi i Fortica, još jedna tvrđava na vrhu planine.

Moja majka potječe iz Šibenika. U Šibeniku mi se najviše sviđa katedrala sv. Jakova, koja je pod zaštitom UNESCO-a i jedinstvena je u svijetu po načinu gradnje.

Ja obožavam i Omiš i Šibenik – oba su mi grada na svoj način lijepa! Ne bih mogla izabrati samo jedan.

Antonia Letica, 7. r., Offenbach na Majni

Pogledajte drugo

filderstadt 2017 (1)

Donosimo popis pobjednika na 5. međunarodnom Susretu čuvara hrvatske etno baštine u Filderstadtu – evo i tko je najljepša djevojka

Na petom međunarodnom Susretu čuvara hrvatske etno baštine koji se održao u subotu u Filderstadtu ...