Home > KOLUMNE > KATARINA PEJIĆ > KOMENTAR Ni jedna vas zemlja neće učiniti sretnima ako niste zadovoljni sami sobom
Piše: Katarina Pejić
Piše: Katarina Pejić

KOMENTAR Ni jedna vas zemlja neće učiniti sretnima ako niste zadovoljni sami sobom

Novo proljeće  je počelo jutarnjom kavom s pogledom na berlinski toranj. Berlin, šarmantni buntovnik , sinonim mamurnih jutara i vječnih zabava. U dvorištu je procvjetao  jorgovan i žao mi je svih onih kojima to nije važno. Koristim blagodat modernog doba, otvaram jutarnje vijesti i čitam kakvo nam zlo prijeti.

 

Brojčanik novopridošlih mladih iz Hrvatske u Njemačku neumoljivo se okreće naviše. Njihov broj se stalno povećava, a hrvatska mladost život započinje čistim listom u zemlji aspirina, zemlji Goethea, Luthera i braće Grimm.

Nedam da mi itko nedostaje. Putujem dalje i proljetno jutra začinjavam ispijanjem milanskih cappucina na varljivu suncu. Radujem se petku, shopingu sa kćerima, novim knjigama i razglednicama koje ću poslati i iz Verone i Praga. Živim  već dugo po mjeri svoje duše. Naučila sam u iseljeništvu kroz sve ove godine voljeti i prihvaćati različitosti. Koliko god da ste udaljeni od domovine dovoljno je da shvatite da svatko ima neke svoje vrijednosti i tradicije, a što više putujete to ćete lakše prihvaćati te različtostii i imat ćete sve manje ekstremnih stavova. U početku ćete se osjećati usamljeno i poniženo jer ćete morati tražiti pomoć od ljudi koje ne poznate. A kad neko određeno vrijeme prođe, bit ćete ispunjeni spoznajom na što ste sve sposobni a da to niste ni znali.

Veliki broj novopridošlih Hrvata u iseljeništvu, koji se najviše informiraju u samoorganizirano u svojim facebook grupama, pomažu jedni drugima. Pri tome im se pridružuju stariji iseljenici koji ih rado usmjeravaju i informiraju. Poznata je i ona iseljenička depresija od koje oboli skoro svaki iseljenik. Međutim, zbog društvenih mreža putem kojih smo povezani sa domovinom, često iseljenici zaobilaze druženja i pribjegavaju virtualnom druženju i dugim razgovorima sa rodbinom i prijateljima u domovini, što dovodi do isključenosti iz društva.

Učahureni u svoj virtualni svijet,  takve osobe unose nemire i zavidni su na svakog tko postiže neki uspjeh, bio on u domovini ili u iseljenistvu. Valjda ih plaši rast drugih jer misle da se njihov uspjeh time smanjuje. A možda ih smeta i tuđa iskrenost koju oni nemaju?

Već dugo dijelim ljude na bitne i nebitne. Ali budući da živimo u svijetu socijalnih mreža, gdje svakodnevno objavljujemo svoje statuse u kojima se pronađu baš oni kome nisu ni blizu namjenjeni, ne možete ostati ravnodušni na bljutave komentare najčešće s lažnih profila koje postavljaju pravi bolesnici.

Kada ste iskreni ili iznosite javno svoje mišljenje, morate biti spremni da vam to neće donijet puno prijatelja. Ali će vam zato osigurati one prave.

Netko je jednom rekao “Nemoj da se tvoje oči rođenih usta stide“. Stoga pazite šta pišete i govorite. Riječi su poput metka. Ne pucajte kukavički samo zato što ste se pronašli u nečijoj istini, nerealizirani ili razočarani. Ne  inspiriramo druge svojom savršenošću, nego načinom i hrabrošću kako se nosimo sa nesavršenošću. Jer, kad se znate nositi sami sa sobom, znate voliti sebe i druge. Zahvalnost je uvjek najbolji način za započeti dan ma gdje god da bili na ovoj planeti. U susjedstvu je trava uvijek zelenija, ali ne zbog bolje zemlje ili trave nego zato što smo lijeni svoju travu zalijevat

I zato nekada prijeđemo cijeli svijet da bi pronašli sreću, nesvjesni da ta sreća upravo stoji u nama i da smo mi ti koji odlučujemo želimo li biti sretni ili ne. Ni Njemačka ni Švicarska vas neće učiniti sretnima i ostvarenima ako niste zadovoljni sami sa sobom.

Fenix-magazin/Katarina Pejić

Pogledajte drugo

Zoran Andročec, prvi čovjek Gospodarsko-poslovnog udruženja INGRA-DET

Nova gospodarska katastrofa za Hrvatsku, Ingra-DET ima rješenje

Europski parlament je danas, 29.5.2018., završno usvojio reviziju pravila za izaslane radnike, s 456 glasova ...