Home > KOLUMNE > KOMENTAR Đuro Božanović: Dali su nam ime a uzimaju zemlju, ponos, srce i dušu
Foto_Screenshot Raspeta Domovina
Foto_Screenshot Raspeta Domovina

KOMENTAR Đuro Božanović: Dali su nam ime a uzimaju zemlju, ponos, srce i dušu

Djuro Bozanovic 3
Piše: Đuro Božanović

Neko vrijeme nisam htio pisati komentare, osvrte i suzdržavao sam se govoriti o gorućim problemima i duboko narasloj tuzi, očaju, žalosti i boli koji se događaju majci Domovini. Teško je ostati slijep i gluh na ono što se događa oko nas, uvidjeti da se domoljublje u Hrvatskoj sustavno godinama politički iskorištava, obezvređuje, … A događa se to kroz školstvo, medije, uništava se gospodarstvo, namjerno se instalira nekvalificirani kadar na čelne pozicije u političkim strankama, javnim poduzećima i na koncu u sportu, koji je do nekog vremena bio jedini simbol zajedništva i hrvatske sloge.

Mladi ljudi masovno napuštaju domovinu premda se obećavalo kako će padom i odlaskom ljevičarske vlasti sve doći na svoje i da će se to zaustaviti. Nažalost brojke govore suprotno. O poražavajućim trendovima danas šute i vladajući i oporba! Ne znam je zato što im je to možda zajednički cilj?

Plansko iseljavanje?

Ljudi odlaze iz svoje zemlje s ljubavi u srcu, ali nažalost i tugom jer današnje vrijeme koje je smišljeno nametnuto nezdravim kapitalizmom uvodi naš hrvatski narod u svakodnevnu borbu za preživljavanje. Odnosi se to i na one koji su svojim prsima branili naše domove devedesetih. Neki bi i danas bili gladni kruha da nemaju djecu koja rade po inozemstvu šaljući im novac za život dostojan čovjeka.

I sam se pitam zar Hrvatska opet mora stenjati pod najezdom zbjegova u tuđinu, kao za vrijeme bivše države? Godinama sam i sam bio uvjeren da će doći do promjena, istinskih i korjenitih. No, kako su godine prolazile, izgubio sam povjerenje i vjeru u to. Svakodnevno gledam Hrvatsku kako emotivno tone, nacionalni identitet joj je skršen, na vlasti ili u vlasti su inozemni namjesnici i pobočnici svjetskih moćnika koji kohabitiraju s hrvatskim Ustavom, ne žive ga a kunu se da ga svakodnevno provode i izvršavaju.

Je li kršćanski i katolički dozvoliti i izručiti vlastiti narod patnjama i gubitku vlastite nacionalne svijesti, osiromašiti ga i natjerati da napusti svoj vlastiti dom, jer taj koji to čini, želi se dodvoriti umjetnom svjetskom aparatu, kozmetizirati statistiku nekakve uspješnosti, a zapravo sakriti pravu istinu! Narod to pamti i kažnjava!!!

Scenarij ostavštine komunizma

Od stoljeća sedmog pokušali su nas oskvrnuti, izbrisati, pretočiti i satrti do korijena. Nije im uspjelo. Upustili su se potom u metodu da nam puste  stvoriti svoju državu, suverenu i samostalnu državu Hrvatsku. Potom su preuzeli upravljanje ljudima iz političkih struktura koji rade s ciljem uništavanja blagostanja onoga što smo stoljećima sanjali. Tako Hrvati uništavaju sami sebe i svoju hrvatsku državu, kada drugima to nije pošlo za rukom. Sve se radi po scenariju koji podliježe nezdravom utjecaju kapitalizma, populizma i u konačnici sprovodi se ostavština komunizma!

Nevjerojatno je da su nam kapitalizam i populizam zatvorili oči u tolikoj mjeri da oko sebe ne raspoznajemo kriptokomunizam. Jer, više nam nije problem država koja je diktatorski našim djedovima otimala sveto tlo, te ga nacionalizirala, nego nas je zahvatio problem vlasti koja je prihvatila plijen ” vreće novca” oko koje se svi bore bez emocija. Kroz medijske dugogodišnje pritiske stvoren je populizam koji se s druge strane nacionalizira pod okriljem tihe diktature.

Sve što zamisle diktatori, koji se ne zovu više Tito i slično već financijske institucije države, sprovodi se na tihi, diktatorski, način.

Nevjerojatno je da država, ili preciznije vlasti, nacionaliziraju tvrtke zaduže nekoliko milijardi, a da pritome ne dokažu od samog svog osamostaljenja sposobnost upravljanja nevjerojatnim prirodnim, energetskim, prehrambenim, turističkim i drugim resursima kojima raspolaže naša zemlja. Nasuprot tome, upropastili su sve a zatim nacionalizirali privatno stvorenu imovinu pod krinkom strateškog državnog interesa i interesa njenih građana. Odjednom nitko ne zna kako je što i na koji način godinama građeno?

Diktatorski način

Pitam se, kad sve tako brzo zaboravljamo, kako se onda nikako ne može zaboraviti par hrvatskih pokliča i vrijeme u kojima su korišteni?

Što je to interes građana RH? Je li nacionalizacija posrnulih zaduženih kompanija interes ili pak slabljenje nekoga tko je narastao previše, a da nije htio surađivati?. No, ipak je napravio sve što je trebalo nekome.?

Možda koncesija za vodu, ukrupnjeno zemljište, dugoročne koncesije u turizmu, prehrambeni lanac, trgovački i mnogi drugi ? Nitko godinama nije vidio na koji se način podizala sad već nacionalizirana kompanija ili smo pak zaboravili svi skupa tko je u njoj radio, tko je kumovao stvaranju, tko je je izvor informacija za rušenju te komapnije?

Evo, stižu nam spasitelji iz zemalja nezdravog kapitala i vjerojatno su oni naše konačno rješenje? Naravno, možda i jesu neka rješenja kad imamo toliko jadne političke strukture i trenutnu uspavanu vladajuću garnituru da smo državno vodstvo i sve resurse Republike Hrvatske prepustili u ruke nekoliko stranih ambasadora s jedne strane, te jugonostalgičarima pod okriljem političkih poslušnika ili marioneta zalutalih u oblacima, s druge strane. A kisik za život među oblacima daju im prethodno navedeni.

Spasitelji iz inozemstva?

Zar je moguće da u RH nema niti jedan sposoban poduzetnik koji uistinu može biti lider ili među gospodarskim liderima u Europi uz toliki potencijal i resurse?. Ne zaboravimo da Hrvata koji žive izvan domovine ima na poziciji lidera?! Zašto to? Je li slučajno? Hm, ne bih baš rekao. Tvornica na Otoku Krku je slučajno prestala s radom ili pak iz nekih drugih interesa? Zašto ona nije nacionalizirana kad znamo koje ekološke posljedice možemo imati? Gdje su zelene udruge? Možda su opterećene borbom za onu već spomenutu “vrećicu novaca”?

Možda netko nešto planira uskoro graditi europskim i hrvatskim novcem, a tehnologiju kupiti iz trećih zemalja, te samim tim upravljati i to kapitalizirati? Možda trgovački lanac koji je imao naziv jednog prezimena nije prestao kukurikati preko noći bez razloga? Možda su neke hrvatske trgovačke tvrtke preduboko u posljednjih par godina ušle u osvajanje tržista kapitalom koji se nekome nije svidio? Možda posljednja kratkotrajna vlada RH nije uspjela ili nije htjela pod svaku cijenu okrupniti željenu površinu obradivog poljoprivrednog zemljišta, pa se to sad događa kroz posrnuće hrvatskog ekonomskog odnosno trgovačkog giganta?

Uzimaju sve

Ili možda mediji nisu slučajno bili stup potpore u rušenju predhodne kratkotrajne vlade, i pričaju priču građanima RH u kojoj je postalo normalno i neizbježno napadanje i pljuvanje svoga? Što je sa drugima? Imaju li strane kompanije jednake revizorske nadzore, imaju li javna poduzeća i sve državne službe koje su obvezne poslovati po zakonima RH ujednačen porezni i financijski nadzor ili to samo pak kad nekom stanu na žulj?

Stoljećima se tražio način kako osvojiti tu čvrstu neosvojivu hrvatsku grudu, i evo pronašli su ga:” Dat ćemo im ime a uzeti ponos, zemlju, srce i dušu”.

Ovdje namjerno nisam navodio imena fizičkih i pravnih subjekata, nisam navodio imena prozvanih država. A nisam jer je demokracija i sloboda govora dozvoljena samo nekima dok se drugi za istu tu slobodu kažnjavaju. To nam je poznato iz ne tako davne proslosti?!

Fenix-magazin/SIM/Đuro Božanović

Napomena: Komentar je osobni stav autora i ne odražava nužno stav portala Fenix-magazin

Pogledajte drugo

Tito Staljin Hitler

Ivo Lučić: Europski dan sjećanja – problemi u obilježavanju Dana žrtva svih totalitarizama

Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, čiji je smisao da “potiče ...