Home > KOLUMNE > Josip Ivanović: Iz Njemačke sam došao na godišnji odmor u Hrvatsku i shvatio na što ljudi uzaludno troše vrijeme
Foto: Hina
Foto: Hina

Josip Ivanović: Iz Njemačke sam došao na godišnji odmor u Hrvatsku i shvatio na što ljudi uzaludno troše vrijeme

Ima jedna duga cesta koja vodi sve do raja – stih koji u šali, negdje na sjeveru Njemačke, preokrenem u – Ima više autocesta koje vode sve do rodnog kraja.

Moje putovanje na Urlaub (najljepša riječ njemačkog jezika) krene od A1 preko A2, A14, A9… množe se kilometri, noć pobijedi dan, smjenjuju se zvjezdano nebo i tunelska rasvjeta, a negdje pred jutro opet A1. Dobrodošli u Hrvatsku!

Ubrzo nakon tunela Sveti Rok slijedi odmorište Marune. Ime koje mi misli odvuče na pečene marune i ljepotu hladne jeseni. Na trenutak zaboravim ljetnu žegu i nešto odmorniji nastavljam put. Međutim, mozak mi ne napušta Marune pa u svojoj riznici sjećanja pronađe Borisa Marunu i njegovu pjesmu “Bilo je lakše voljeti te iz daljine”. Znam da je pjesnik tu elegiju napisao povratkom iz emigracije u Hrvatsku, razočaran politikom tadašnje vlade.

Znam da je bio politički emigrant i da se borio protiv podređenog položaja Hrvata u bivšoj državi, a kad sam stigao kući, provjerio sam i otkrio da je u emigraciji bio od davne 1960. Nisam nikada, kao Boris, razmišljao je li ovu zemlju lakše volim kad sam kod kuće ili u daljini. Hrvatska je zemlja pobjednika, zemlja srdačnih ljudi i prirodnih ljepota. Dok se hvatam s vremenom da obiđem što više mjesta i kušam što više jela, ne mogu ne primijetiti da su ljudi skoro pa opsjednuti politikom. U većini slučajeva tema razgovora je politika. Jednostavno je neshvatljivo koliko ljudi troše vremena na čitanje i komentiranje izjava političara kojih su puni mediji.

Novine, televizije, radio postaje, sve je puno politike. Jednog dana sam, što na radiju što na televizoru, barem deset puta čuo neku potpuno nevažnu premijerovu izjavu.

U ovoj zemlji je nemoguće pobjeći od politike. Preneraženo gledam kako ljudi prekidaju ugodne ljetne šetnje i ćakulu sa susjedima jer je, eto, devetnaest sati – vrijeme Dnevnika.

Ta mukotrpna tv emisija koja je nekada trajala pola sata, danas traje skoro sat. U dvadeset dva sata su ponovno polusatne večernje vijesti. U ovoj zemlji vijesti traju dvadeset i četiri sata. Možda je Maruna ipak bio u pravu. Lakše je voljeti te iz daljine. Daleko od politike.

Fenix-magazin/Josip Ivanović

Pogledajte drugo

Postrojbe Hrvatske vojske  / Foto: Hina

Hrvatski generali Gotovina i Markač na završnom dijelu vježbe “Velebit 18″

Savjetnik potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane umirovljeni general Ante Gotovina i umirovljeni general Mladen ...