Andrija K. (59) iz Nürnberga u Hrvatsku putuje nekoliko puta godišnje. Kako bi smanjio troškove, koristi mobilnu aplikaciju BlaBlaCar.
Riječ je o jednoj od besplatnih aplikacija za dijeljenje prijevoza koja se koristiti u 22 zemlje, a funkcionira tako da se ljudi koji putuju u istom pravcu pronađu preko aplikacije, zajedno krenu na put i podijele troškove puta.
Andrija već neko vrijeme koristi tu aplikaciju i nikad do ovog Božića nije imao problema.
Svoju je priču ispričao potpisnici ovih redaka, a prenosimo je u cijelosti:
Rodom sam iz Omiša i nastojim kući otići najmanje dva puta godišnje. Putujem sam i davno sam se prijavio na mobilnu aplikaciju BlaBlaCar.
Nije mi do tih 50 eura koje uštedim. Zanimljivije mi je kad ne putujem sam. Putovao sam tako više puta, nikad nisam doživio neku neugodnost, a kamoli to što sam doživio s tom Njemicom.
Javila se pet dana prije planiranog polaska. Htjela je prijevoz do Makarske. Rekao sam kako nije problem i da ću je odvesti do Makarske po istoj cijeni. Kad je došla, malo je izgledala čudno, ali nisam se puno time zamarao. Nismo puno komunicirali jer je većinu puta imala slušalice na ušima i slušala glazbu. Rekla je da ide u Makarsku kod mladića kojeg je upoznala preko Facebooka.
Malo prije Makarske mi je dala adresu na kojoj je trebam ostaviti. I tako je i bilo. Kad smo stigli, zamolila me da pozvonim i nakon nekoliko minuta je po nju sišao mlađi muškarac. Pozdravio sam se s njima i krenuo u Omiš. Mislio sam da je tu završio svaki kontakt s Njemicom, kako to obično i bude po završetku putovanja. No, prevario sam se. Sutradan, dok sam ujutro pio kavu, zazvonio mi je mobitel i ja sam se javio na nepoznat broj. Čim sam se javio, s druge strane sam čuo urlanje muškarca koji je ponavljao “Gonite mi ovo iz kuće”.
U samo nekoliko minuta razgovora sam doznao da je to otac mladića koji je sišao po Njemicu. Uzalud sam mu objašnjavao kako nemam baš ništa s njom, da je uopće ne poznajem, te da mu mogu dati na uvid prepisku između mene i nje dok smo se dogovarali putem BlaBlaCar aplikacije.
Na kraju sam popustio i rekao da ću doći po nju. Ali, tad je za mene počeo pravi horor. Kad sam došao, pred kućom je sjedila samo Njemica. Imala je isti ruksak s kojim je i krenula iz Nürnberga.
Pozvonio sam na interfon, ali muškarac mi je samo rekao “Vodite je i sve je u redu”.
Pitao sam djevojku, zašto je dala moj broj i što ja uopće imam s njom, nije odgovorila samo me zamolila da je odvezem do Zadra kod drugog prijatelja jer je sad ostala na ulici. Odbio sam jer nisam nikoga dužan vozikati uokolo.
Tad je ona počela vrištati i rekla da će me prijaviti za silovanje ako je ne odvezem u Zadar jer više nema novca, a nema ništa ni na kartici mobitela. Šokirao sam se i pitao kako je uopće došla na tako suludu izmišljotinu i laž kada se takvo što nije dogodilo ni u primisli. Vidio sam da je vrag odnio šalu i da imam posla sa psihički poremećenom osobom.
Jedino mi je palo na pamet da joj platim smještaj u nekom privatnom objektu kako dodatno ne bih imao problema s tom čudakinjom. Tako je i bilo. Našao sam joj smještaj, platio i kupio tel. karticu.
Kad sam je dovezao tu gdje je trebala prenoćiti, parkirao sam, a djevojka je izišla. Čuo sam naglo kočenje taksija iz kojeg je izišao muškarac i počeo urlati na nju na lošem njemačkom jeziku.
Na kraju sam od njega doznao kako je već prije nego sam ja došao po nju u Makarsku, koristila taxi usluge do Ploča i natrag i nije platila. Kad je vozač rekao da će je prijaviti policiji, rekla mu je da će ona njega prijaviti za pokušaj silovanja.
Rekao sam mu što se meni dogodilo. Shvatio sam da je djevojka psihički poremećena i da se služi lažima koje nimalo nisu bezopasne. Zamislite da vas doista netko optuži za silovanje a vi niste krivi. Kolike bi probleme samo imali dok se ne utvrdi istina, a kad se i utvrdi, ta ljaga optužbe i dalje bi ostala. Još sam u šoku i više nikad neću koristiti te aplikacije niti povesti nekog nepoznatog. Radije ću putovati sam.
Fenix-magazin/MD/Daniela Škegro
