Viktor Đerek (18), mladi fotograf iz Makarske već neko vrijeme oduševljava svojim fotografijama. Surađuje s velikim svjetskim organizacijama koje se bore za ljudska prava poput Born This Way Foundation(BTWF) i Human Rights Campaign(HRC).
Veliki je aktivist za ljudska prava s glavnim fokusom na toleranciju za različitost. Često sudjeluje pri provođenju online anketa putem društvenih mreža. Jedna kampanja u suradnji s Blitz Hrvatska imala je najveći pomak. Naime, organizirali su posebnu projekciju filma “S ljubavlju, Simon” prije službenog početka prikazivanja u kinima.
– Rezultati su bili očaravajući jer smo primijetili da mnogo ljudi zapravo reagira pozitivno, a da ne spominjem koliko je ljudi upravo ovaj isti film pomogao na putu k prihvaćanju samoga sebe.
Viktor se fotografijom počeo baviti još kao dječak. Fotografirao je razne događaje kao što su obiteljska okupljanja, rođendani i sl. Čime se u životu želi baviti otkrio je zahvaljujući djedu koji ga je vodio sa sobom na razna putovanja.
– Na tim sam putovanjima uvijek fotografirao razne spomenike, panorame kao i male životinje poput gmazova i ptica. U tom sam periodu fotkao s Nikonovim FM3A modelom, a s vremenom sam se s tog analognog fotoaparata prebacio na digitalnu fotografiju što mi je i omogućilo da eksperimentiram s bojama, kadrovima, i sl.
U društvu profesora sam bio poznat kao “mali od kamere”, kaže Viktor.
Godine 2013. je sudjelovao u izradi kratkog promotivnog videa. Snimali su u Dubrovniku, Šibeniku, Zadru i Zagrebu kao i u Nacionalnim parkovima Krka i Plitvička jezera.
– Tada sam se po prvi put susreo s post produkcijom, kao i s uređivanjem, montiranjem i obradom snimljenog materijala kojim se može digitalno manipulirati (npr. bojama, oštrinom i zrnatošću). To je bilo jedno veliko iskustvo koje mi je uvelike pomoglo pri daljnjem osmišljavanju i realiziranju.
Mislim da me zapravo pomisao na zaustavljanje trenutka drži motiviranim da nastavim s fotografiranjem. Kada god vidim nešto što mi doista predstavlja neku važnost, ne moram se prisiliti kako bi fotkao. Također sam motiviran da dokumentiram svoje voljene, pogotovo moje bliske prijatelje i obitelj. Osjećaj uvažavanja ljepote doista pripomaže pri svemu jer kada vidim neki trenutak pomislim da bih ga se rado prisjećao u budućnosti. Također vjerujem da kroz fotografiju ostavljam svoj trag na Zemlji nakon što umrem. Želim da moje fotografije i zapisi budu dokaz da sam ipak bio ovdje i da sam imao nešto za reći i podijeliti s drugima. Moj život nije bio samo posao i igra, bilo je još nešto više – mišljenja je mladi fotograf koji u idućoj godini planira i izložbu fotografija.
Fenix-magazin/MD
