BEČ – Ana Šoretić (65), književnica i pjesnikinja iz Cogrštofa u sjevernom Gradišću u Austriji povela je u utorak navečer ne samo Gradišćance nego i Bečane okupljene u hrvatskom Veleposlanstvu u Beču, na zanimljivo literarno putovanje. Nazočna je bila i hrvatska veleposlanica dr. Vesna Cvjetković.
Kroz program je vodio Domagoj Marić, nadležan za kulturu u Veleposlanstvu RH u Austriji, koji je zanimljivim pitanjima u razgovoru s gošćom , predstavio ovu gradišćanskohrvatsku književnicu koja već više od desetljeća obogaćuje književnost ne samo gradišćanskih Hrvata, Gradišća i Austrije nego i Hrvatske. Potvrda tome su i njena brojna gostovanja u Hrvatskoj u kojoj, kako je rekla promovira „arhaičan, ali prelijepi gradišćanskohrvatski jezik“, na kojem, uz njemački, i piše svoja djela.
„Gradišće i rodni Cogrštof su vječna inspiracija našoj večerašnjoj gošći“, rekao je Marić, potkrijepivši to njenim stihovima: „Ti si jedino mjesto, na kom ishajanje sunca moju dušu dotakne“. Istakao je kako je Ana, inače slobodna spisateljica koja piše pjesme, drame, igrokaze, eseje i kratku prozu na gradišćanskohrvatskom i njemačkom jeziku, a od 1993. godine je i članica PEN kluba.
Uz to je aktivna i kao novinarka i prevoditeljica. Napomenuo je kako njeno zanimanje za „staru domovinu“ Hrvatsku i gradišćanskohrvatsku kulturu ne jenjava. Naprotiv, sve je aktivnija o čemu govore i brojne njene zbrke pjesama i kratke proze, te drame i komedije koje piše za njenu Kazališnu skupinu u selu Cogrštof. Skupina djeluje već više od 35 godina, a Ana joj je za 25-godišnjicu posvetila i dvojezičnu, hrvatsko-njemačku monografiju „Puna zdjela – Volle Schüssel“.
Na bečkoj literarnoj večeri autorica je pročitala niz duhovitih pjesama iz njene Zbirke „Zadnji hrvatski Mohikanac“, koje potvrđuju da su autorici manjinska tradicija i jezik izuzetno važćni, čak i onda kada su izvor humora. Ili kako je Marić pročitao Anin zaključak: „Gdo zataji jezik, zatare svoju dušu“.
Ana je predstavila i pjesme iz ostalih svojih zbirki pjesama, kao i iz posljenje dvojezične pod naslovom „Ne znati, odakle smo. Putovati, otkriti, sastati se“. Marić, koji je također pročitao neke Anine pjesme, rekao je kako se ona „igra jezikom u poeziji“, a naveo je i prmjere njenih pjesama napisanih po slovima hrvatske abecede „Rapsodija od A do Ž – abecedu gori – doli“.
Šoretić je i autorica zbirki pjesama „Sanje i ufanja“, „Ravno“, „Pozdrav novom rječniku“, poeme „Zamotana duša“ pjesmi i proznih tekstova, „I slama oblikla je zlatnu košulju“, zbirke na njemačkom jeziku „Handgemenge“ itd., te zbirke novela „Eva na pragu“, kao i dvije monografije posvećene Rudolfu Klaudusu, gradšćanskohrvatskom kulturnom djelatniku (1995.), te sestri slikarici Elfriede Ettl (1993.).
Na upit zašto je počela sakupljati gradišćansko-hrvatsko jezično blago, Ana Šoretić je odgovorila kako su je jako zanimali doživljaji starih ljudi u Gradišću, u kojima je otkrila „pravo tradicijsko i jezično bogatstvo, izuzetno važno za očuvanje hrvatskog identiteta, jezika i kulture u višejezičnom austrijskom prostoru“.
Upravo zato, kako je naglasila u odgovoru na jedno od pitanja, želi i dalje pisati na gradišćansko-hrvatskom, a ne na standardnom hrvatskom jeziku, kako bi se to jezično bogatstvo očuvalo i prenijelo i na nove generacije gradišćanskih Hrvata.
„Posebno sam sretna što me je hrvatska veleposlanica dr. Cvjetković pozvala da upravo u Godini kulture Austrija – Hrvatska predstavim moje pjesme i djela“, rekla je Ana Šoretić. Njeno literarno putovanje, na koje je ovoga puta povela i Bečane, bio je izuzetno zanimljivo, što je potvrdio i buran pljesak nazočne publike.
Glazbeni okvir literarnoj večeri dala je Iva Kovač, mlada flautistica iz Zagreba na studiju u Beču.
Fenix-magazin/Snježana Herek
