ŽELJKA RENIĆ: Članice etno udruge „Vrijedne ruke“ žele suradnju s hrvatskim udrugama i društvima u iseljeništvu

Roditi se i boraviti usred Panonske ravni u kojoj život teče u kontinuitetu već 8.300 godina samo po sebi predstavlja povlasticu. Pitanje koje si vjerojatno postavljamo je : „Što je ljude koji su ovdje boravili zadržalo baš na obalama Bosuta“, govori Željka Renić, predsjednica i osnivačica udruge Vrijedne ruke. Danas kada su tehničke mogućnosti, prometna dostupnost, ponuda proizvoda iz cijelog svijeta, mogućnost obrazovanja i sportskih aktivnosti poprilično ujednačene, možemo se pitati: “Koje nas to nevidljive niti i sada vežu za Vinkovce?“. Jedan od odgovora koji će žene iz Etno-udruge Vrijedne ruke navesti je ručni rad i mogućnost njegove prezentacije. [caption id="attachment_473585" align="alignleft" width="225"] Željka Renić, predsjednica i osnivačica udruge Vrijedne ruke / Foto: Fenix (MD)[/caption] -Ako nemamo potrebu proniknuti u riznice muzeja Slavonije, Baranje i Srijema, dovoljno je posjetiti neki od izbora ljepote u narodnoj nošnji, jer se za izbore za Šokački cvit u Županji, Antinsko zimsko spremanje, Mladost i ljepotu Slavonije u Starim Mikanovcim i, Ljepotice Đakovačkih vezova iz škrinja i ormara izvadi najljepše očuvano blago koje su radile naše prabake, bake, majke. I tada ostanemo zapanjeni ljepotom rukotvorina i vještinom tih većinom pokojnih i često nepismenih radenica. One su uz petrolejke ili prateći stoku na ispaši vrijedno koristila igle i domaće platno bruseći svoju vještinu, smišljajući mustre i uvijek, baš uvijek nastojale biti bolje i umješnije od drugih u svome i u drugim selima. Svoj identitet čuvale su različitim oblikom djevojačkih frizura, ženskih šamija (oglavlja) , načina vezanja dukata, nošnji koje su bile radne, korotne (žalujuće) i svečane, a vjerski običaji kroz godinu - pogotovo uoči Uskrsa nalagali su različitu nošnju za svaku korizmenu nedjelju. Tako se uz tkanje najfinijih pamučnih i svilenih tkanina na stativama ( tkalačkim stanovima) tkao i lan i konoplja koje su se koristile za punjenje madraca, vreća za žitarice… Otkano platno spajalo se ručno, te se tako razvio ručni rad priplet. Kao fusnota *uz Bosut je bila aleja stabala duda čijim su se plodovima hranili dudovi svilci koji su proizvodili dudovu nit, govori Željka Renić. Vez koncem i svilom upotpunio je ( u doba Austro-ugarske) i zlatovez, a čipke koje susrećemo rađene su tehnikama heklanja, čunčanja, necanja i motiva. Za opremanje djevojaka za udaju, pri izradi posteljnog rublja, stolnjaka, ručnika, ponjava i drugog koristila se tehnika toledo i šlinga, a od vune su se plele razne vrste svakodnevnih i svečanih čarapa, koje su često ukrašavane zrnjem, kao i vunene narukvice – šticle. Ako navedenom dodamo izradu kožnih prsluka ukrašenih ogledalima, te uvezivanje dukata i izradu prandži kao ukrasnog ruba na mnogim pamučnim i vunenim predmetima, poštovanje i divljenje upućeno ovim bezimenim umjetnicama nema granice. Udruga kao uzajamna povezanost istraživanja, znanja, motivacije i interpretacije [caption id="attachment_473586" align="alignleft" width="960"] Foto: Fenix (Ž.Renić)[/caption] Etno-udruga Vrijedne ruke nastala je u veljači 2011. godine zbog težnje žena iz Vinkovaca i okolnih mjesta za očuvanjem svih već spomenutih tehnika ručnih radova. Od početnih sedam članica broj se uvećavao do tridesetak. Znanje koje su donosile sa sobom nesebično su dijelile, a učile tehnike koje do tada nisu poznavale, propitujući znalce izvan udruge ili domovine. Kako više nisu bile u godinama kada bi išle na izbore ljepotica, tražile su način da njihov rad bude koristan, vidljiv i vrednovan. Svjesne da u njihovoj okolini mnoge žene vrijedno rade, ali njihove rukotvorine rijetko budu javno dostupne, svoj rad su usmjerile u pet pravaca: - istraživanje starih tehnika ručnog rada putem posjeta etnološkim odjelima muzeja, zbirkama radova časnih sestara, posjeta starim šokačkim kućama i privatnim zbirkama nošnji; - usavršavanje tehnike izrade svake vrste ručnog rada putem redovnih radionica i u suradnji s Kulturnim centrom Travno iz Zagreba, KUD Tomislav iz Županje i Donjih Andrijevaca, Udrugom Sunčica iz Vukovara, Gradskom knjižnicom i čitaonicom u Vinkovcima, Domom umirovljenika u Vinkovcima, OŠ u Dubrovniku, MO Hudinja u Celju, Udrugom žena iz Lopara i drugima. - prezentacija radova putem izložbi – 2018. godine u Domu kulture u Travniku (BiH) organizirana je izložba zlatoveza, a 2019. u MO Hudinja u Celju ( Slovenija) izložba rukotvorina od vune. Kao uvod u Vinkovačke jeseni u rujnu 2021. godine u Gradskom muzeju Vinkovci postavljena je izložba Desetljeće vrijednih ruku kao kruna desetogodišnjeg rada [caption id="attachment_473587" align="alignleft" width="900"] Foto: Fenix (Z.R.)[/caption] Izložba je prikazala originalne nošnje kao izvor inspiracije, radove članica u svim naučenim tehnikama, fotografije s gostovanja, snimljeni video materijal, tiskane letke i deplijan, a održana je i modna revija. - Modne revije etno-odjeće ispunjavaju iskonsku želju svake žene da bude lijepa, te tako povezuju modele na pisti i publiku. Poštujući kulturno nasljeđe, a živeći u modernom vremenu, članice udruge Vrijedne ruke ručne radove izrađene na tradicionalan način nose u svakodnevnom životu. Kontinuiranim radom u jedanaest godina nastale su kolekcije odjeće izrađene tradicionalnim tehnikama ručnog rada: Priplet, Zlatovez, Vuna - inspiracija kroz stoljeća, Širite se šlingani rukavi, Toledo, Motivi - šokačka sunčana čipka, Necanje – staro i novo, Čunčanje, Pletenje sa zrnjem, Tkanje sa tkalačkog stana, Heklanje, Vez i svilovez, te prigodne kolekcije Šahovnica, Vinkovačke Rimljanke, Hubertine – kolekcija posvećena lovu, Etno - jeans, Orion – priča o gradu Vinkovcima, Cvjetna kolekcija, Boje kao izvor radosti, Mantili - u susret proljeću, Grožđe – vinarima i vinogradarima u čast, a u suradnji sa slikarima nastala je kolekcija Slike na putovanju. Česti upiti za posjedovanjem prikazane odjeće govore im da su izgradile pravi put do publike, govori Željka Renić. [caption id="attachment_473588" align="alignleft" width="900"] Foto: Fenix (Z.R.)[/caption] Tiskanje promotivnih letaka ostavlja pisani trag o određenoj vrsti ručnog rada kojoj su u nekoj godini posvetili posebnu pozornost. Letci prikazuju originalne nošnje kao inspiraciju, tehniku izrade putem radionica, te odjeću, torbe, nakit i druge uporabne predmete koji su izrađeni baš tom tehnikom ručnog rada. Letak na taj način povezuje prošlost i pruža pogled u budućnost. Do sada su tiskale letke naziva Priplet, Zlatovez, Vuna - inspiracija kroz stoljeća, Šlinga i Toledo - od miraza do mode, te Šokačka sunčana čipka - motivi. U pripremi je letak na temu Vez i Svilovez. - Radeći godinama na istraživanju i promicanju zavičajne kulture, podigle su istovremeno i razinu samopoštovanja žena u srednjim i zlatnim godinama. Svaka pohvala koja je upućena bila je korak naprijed u njihovim životima. Aktivno sudjelovanje u lokalnoj zajednici otvorilo im je put do Padove na Festu dei populi, u Dubrovnik na X Konvenciju UNESCO-a o nematerijalnoj baštini, Međunarodni gospodarski sajam u Mostaru, CRO-TOUR – sajam turizma u Zagrebu, Jarunsku dugu u Zagrebu, Gastro-stol u Biogradu, Stari grad u Travniku, u Orašje, Žepče, Novi Travnik, Banju Vrućicu, Celje, Galeriju Božidarac u Beogradu, na otok Rab, Vukovar, Osijek, a pripremaju se za gostovanje u Otočcu, Cerni, Tovarniku, Baranji. Noseći sa sobom Slavoniju u srcu, vraćale su se uvijek bogatije novim spoznajama, prijateljstvima i većom motivacijom za daljnji rad, kaže Željka Renić. Značaj rada udruge u lokalnoj zajednici i suradnja sa subjektima u kulturi i izvan nje [caption id="attachment_473589" align="alignleft" width="900"] Foto: Fenix (Z.R.)[/caption] Za sebe vole reći da su im ruke uvijek ispružene za suradnju, a koferi uvijek spremni za putovanja. U stvarnosti to znači da surađuju s udrugama invalida iz Vinkovaca, Zagreba i Trogira, udrugama slikara iz Vinkovaca, Županje, Zagreba i Sv. Ivana Žabno, domovima umirovljenika u Vinkovcima, udrugama žena iz Starih Jankovaca, Vinkovaca, Vukovara, Cerne i Tovarnika, kulturno-umjetničkim društvima Linđo iz Dubrovnika, Bogdanovaca, Draža, Donjih Andrijevaca i Županje, muzejima, štovateljima i čuvarima baštine. U realizaciji njihovih projekata često trebaju pomoć i fotografa, umjetnika, krojača, grafičkih dizajnera, tiskara, prijevoznika, drvodjelaca, limara, slikara, glazbenika, ugostitelja i naravno sponzora. Na taj način svojim djelovanjem povezuju razne strukture u svojoj zajednici. Pogled u budućnost Svoje putovanje kroz vrijeme članice udruge žele nastaviti ostvarenjem planova. U ovoj godini to je učenje tehnike čičkanac koja je česta pri izradi nošnji za rad, usavršavanje tehnike veza i sviloveza, te učenje tehnike valjanja vune, izrada suvenira od epoksi smole, provedba projekata Vez i svilovez, Volim Vinkovce i Eko-etno sajam u Otočcu. Planiraju gostovanje u Tovarniku, Cerni, Otočcu i Celju, sudjelovanje u Rimskim danima i Vinkovačkim jesenima, te ostalim aktivnostima u Vinkovcima i okolini. Željka Renić otkriva kako je sljedeća revija koju imaju članice udruge na Eko-etno sajmu u Otočcu, 23. srpnja. -Mi bi željele gostovati diljem Lijepe naše, ali i u našem iseljeništvu. Želja nam je ostvariti kontakte sa udrugama i folklornim društvima u hrvatskom iseljeništvu. Nadamo se da će se to i ostvariti u bližoj budućnosti, rekla je Željka Renić. Fenix-magazin/MD