Zaslužuju li gastarbajteri da ih se naziva “neukima”!?

Kroz život čovjek svašta čuje, i dobro i loše. Nešto ga na trenutak zaboli, nešto nasmije, nešto pamti dok je živ. Nad nečim se duboko zamisli.

Nedavno me jedan kolega u Hrvatskoj pitao nešto nad čim sam se zamislila. Citiram:„ Što mislite o Hrvatima, prvim gastarbajterima koji su neobrazovani i neuki otišli u svijet i ovima obrazovanim koji sad dolaze? Njima je ipak lakše? Što Nijemci misle o Hrvatima?“. Pitanja je uputio službeno, u intervju koji je počeo razgovorom o mom novom romanu, a završio o životu i mentalitetu Hrvata u tuđini.

Na trenutak sam zastala, ne zato jer nisam znala što reći, već mi je umom protutnjalo ono “neuki i neobrazovani”. Zaslužuje li to prva generacija Hrvata? Zar su neuki oni koji su došli u nepoznato i nepoznavajući jezik izgradili život, uspjeli podignuti obitelj, graditi dom u domovini, a živjeti u tuđini? Djeci su dali dva mentaliteta, dvije domovine, podrijetlo kojeg se neće sramiti i naučili ih poštovanju prema zemlji koja im je pružila egzistenciju. Došli su bez očekivanja, znali su da će biti teško, ali uspjeli su.

Sad u tuđinu dolaze Hrvati nove generacije. Većina ih očekuje da im sunarodnjaci pomognu baš u svemu. I pomažu im, i neki su uistinu zahvalni. No, ima i onih koji ne znaju njemački, ni engleski jezik, ali ne žele razumjeti kako nitko ne čeka samo njih i kako će se itekako naraditi da bi zaradili za život. Sram ih je raditi poslove na kojima su prvi gastarbajteri izgradili kuće u domovini. Žele birati koliko će i gdje će raditi, a toga u Njemačkoj nema. Kad shvate da su se prevarili i da nije sve tako lako, optužuju prve hrvatske iseljenike i njihovu djecu kako im ne žele pomoći, kako bi oni baš trebali imati osjećaj za njih, a nemaju ga.

I kad čovjek usporedi te “neuke” prve gastarbajtere i ove sad obrazovane, što reći?

Na kraju sam odgovorila: „Nijemci imaju puno bolje mišljenje o prvim hrvatskim gastarbajterima nego što ga imaju Hrvati u domovini“.

U novom broju Fenixa doznajte više o Hrvatima koji pošteno rade i zarađuju. Donosimo priču o Imoćanima iz Mainza koji pomažu Hrvatima koji dolaze iz domovine u pronalasku posla i smještaja.

Tu je i priča o Bari Vardiću koji je 1988.godine iz BiH-e došao na frankfurtski kolodvor i nakon tri na klupo prospavane noći, krenuo život graditi u tuđini.

Hrvoje Josipović iz Münchena priča kako se izborio za život kad su ga i liječnici predali smrti, a Anita L., iz Berlina kako je to živjeti s psihički oboljelim suprugom.

Maneken i fitness trener Tomislav Zovko otkriva kako i zašto mu poruke najviše šalju muškarci, a hrvatski zet i predsjednik udruge njemačke

erotske industrije koja broji 1,8 milijuna članova, Michael Beretin savjetuje kako voditi bordele i što na to kažu supruga Hrvatica i njena obitelj.

Te i još brojne zanimljive teme pronađite u Fenixu!

Glavna urednica Marijana Dokoza

Pogledajte drugo

UŠAO U “KRIVI” STAN: Muškarac u Njemačkoj se htio obračunati s novim partnerom bivše partnerice pa prebio pogrešnog muškarca

U noći s petka na subotu 63-godišnji muškarac je kroz prozor i uz pomoć ljestvi …