BEČ – „Svijet Hrvata na početku trećeg milenija“, naziv je knjige dr. Luje Tončić – Sorinja, austrijskog diplomate i političara hrvatskih korijena koji je od 1966. do 1968. godine bio ministar vanjskih poslova Republike Austrije u vladavini austrijske Narodne stranke (ÖVP) pod kancelarom Josefom Klausom te glavni tajnik Europskog vijeća od 1969. do 1974. godine, promovirane u četvrtak navečer u Beču.
Organizator promocije bio je Hrvatski svjetski kongres u Austriji na čelu s Igorom Lackovićem, koji je uvodno pozdravio nazočnu publiku u dupkom punoj dvorani.
Promociji knjige bili su nazočni hrvatska veleposlanica u Austriji dr. Vesna Cvjetković i njen zamjenik Branimir Lončar, savjetnik za kulturu u Veleposlanstvu RH u Austriji Domagoj Marić i djelatnica Veleposlanstva Katarina Dorkin – Križ.
Publika je posebno bila ganuta da je na predstavljanje knjiga došla i Tončić-Sorinjova supruga Renate i dvije kćeri, Raphaela i Yvonne, koja je nastavila očevim stopama i ministrica je savjetnica u austrijskom Ministarstvu za Europu, integraciju i vanjske poslove u Beču.
O životu i radu Luje Tončić-Sorinje, iskusnog i međunarodno izuzetno cijenjenog austrijskog političara te njegovom djelovanju u Austrijsko-hrvatskom društvu u Beču govorio je osnivač toga Društva dr. Marijan Brajinović.
“Riječ je o sigurno najuspješnijem Hrvatu u inozemnoj politici na kojega moramo biti ponosni. Upravo zahvaljujući njemu – Oda radosti – iz 9. Beethovenove simfonije postala je službena europska himna “, rekao je Brajinović, iznijevši pritom i pregršt pohvala za Tončić-Sorinjov angažman u Austrijsko-hrvatskom društvu.
„Želimo mu postaviti spomen ploču na zgradi gdje je stanovao i tako zahvaliti za sve što je napravio za Hrvate i Hrvatsku, koju je neizmjerno volio i za nju cijeli život lobirao“, istakao je Brajinović.
Napomenuo je kako je dr. Tončić-Sorinj rođen 1915. godine u Beču kao sin Dušana Tončić-Sorinja podrijetlom iz Dalmacije, koji je bio konzul u Austro-ugarskoj monarhiji i Mabel (rođene Plason de la Woestyne), te da je bio oženjen i otac petero djece (sin i četiri kćeri). Umro je 2005. u Salzburgu, upravo u znakovitoj godini kad je RH započela pregovore s EU, na čemu je svo vrijeme neumorno radio.
Knjigu „Svijet Hrvata na početku trećeg milenija“ u izdanju naklade Urlicke Šulek 2002. godine predstavio je hrvatski novinar, diplomat, prevoditelj, politički djelatnik, pjesnik i dugogodišnji glavni urednik Hrvatskog slova Stjepan Šulek, osvrnuvši se pritom i na Sorinjovu knjigu „Usamljena borba Hrvatske: Od pobjede jezika do pobjede oružja“ izašlu 1998. godine u Zagrebu.
„Šteta da još nitko u Hrvatskoj nije pokazao zanimanje za prijevod drugog dijela knjige ovog velikog Europejca, pa potom Hrvata i Austrijanaca s njemačkog na hrvatski jezik. Tim više što knjiga, iako je izašla 2002. godine, nije izgubila na aktualnosti“, rekao je Šulek.
„Bio je veliki politički talent i most povezivanja Austrije i nove Hrvatske“, ustvrdio je promotor knjige.
Posebno zanimljivo bilo je izlaganje autorovih kćeri Yvonne i Raphaele na temu „Intenzivni odnosi moga oca prema Hrvatskoj“. One su ustvrdile da je njihov otac obzirom na njegovu obiteljsku povijest i obrazovanje u Beču, Zagrebu i Parizu „prvenstveno bio veliki Europejac, pa potom srcem i dušom Hrvat koji je obožavao Dalmaciju i često ju s njima i suprugom posjećivao, pa tek onda Austrijanac“.
„Ono što je našem ocu sigurno bilo posebno značajno je da je još pred svoju smrt 2005. godine doživio početak pregovora Hrvatske s EU, znajući da je ostvario svoj san i ispunio riječi svoga oca da nikada ne zaboravi hrvatski jezik i Hrvatsku“, zaključile su kćeri Luje Tončića-Sorinja koji je kao optimalan spoj političara i diplomate bio višestruko odlikovan, izmešu ostalog, i visokim hrvatskim odličjem – Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, 1995. godine.
Fenix-magazin/Snježana Herek
