Jasenka Villbrandt, zastupnica Zelenih u pokrajinskom Parlamentu Berlina
Zastupnica Zelenih u pokrajinskom Parlamentu Berlina Jasenka Villbrandt govori o razlozima odlaska iz bivše Jugoslavije i borbi protiv siromaštva, brizi za umirovljenike, nemoćne i politici koja zastupa invalide u Njemačkoj. Rođena je u Zagrebu 1951. godine. Često odlazi u Istru, u Rovinj gdje će kad ode u mirovinu provoditi više vremena i posvetiti se hrvatskoj socijalnoj politici.
Zašto ste 1971. godine iz tadašnje Jugoslavije došli u Njemačku?
Željela sam živjeti samostalno, a to u Jugoslaviji nisam mogla. Imala sam 20 godina, bila sam bez obitelji i financija. U Njemačkoj sam dobila dozvolu boravka i posao. Nisam razmišljala koliko ću ostati, bila sam znatiželjna i sve mi je bilo otvoreno.
U Berlinskom parlamentu zastupate Zelene. Kakva je suradnja hrvatskih i njemačkih Zelenih?
Hrvatski Zeleni su tradicionalno više vezani za Austriju nego za Njemačku, ali suradnja je ipak dobra. U Hrvatskoj se Zeleni orijentiraju uglavnom prema ekološkim problemima, manje socijalnim, što je u mom radu glavna tema. U Hrvatskoj bolji međuljudski odnosi
Što mislite kakva je socijalna politika Hrvatske u odnosnu na Njemačku?
Hrvatska na tom terenu ima puno većih zadaća i izazova od Njemačke. Socijalni sustavi su različiti, imaju različitu povijest. Njemačka je godinama, u vrijeme privrednog napretka, svoju brigu za građane rješavala isključivo financijski, ali je zanemarila da su i druge podrške nužne. Hrvatska je jako štedljiva. Financijska podrška je velik problem. Ali, istodobno moramo znati da je pomoć obiteljskim i susjedskim grupama u Hrvatskoj razvijenija nego u Njemačkoj.
U pokrajinskom Parlamentu zalažete se za život čovjeka, za brigu o starim ljudima, nemoćnima, protiv ste siromaštva… Koliko uspjeha imate u tome?
Borba protiv siromaštva, za dobru njegu i za respekt prema svima koji trebaju podršku društva su moja težišta. Uvijek nedostaje dovoljno uspjeha. Ali, naučila sam cijeniti i male napretke.
Socijalna slika Berlina je dosta loša. Koje skupine nacija su najsiromašnije?
Berlin je grad kontrasta, grad koji raste i privlači turiste, mlade stručnjake, umjetnike. Istovremeno je i grad u kojem velik postotak stanovništva ne izlazi na kraj sa svojim najnužnijim izdacima. Sve više građana koji rade je primorano tražiti socijalnu pomoć. Ljudi napuštaju domove u kojima su godinama živjeli, traže jeftinije smještaje jer su stanarine poskupjele. Raste broj umirovljenika s mirovinama ispod granice socijalne pomoći. Nevažno o kojoj se naciji radilo, siromaštvom su najviše pogođeni oni koji nemaju školsku naobrazbu. A upravo takvi ljudi često pokušavaju doći u Njemačku. Ipak, polako se to mijenja. U Berlin dolazi velik broj dobro obrazovanih mladih ljudi koji bježe od kriza u svojim zemljama. Invalidi moraju biti izjednačeni s ostalima
Što uključuje politika za invalide koju zastupate?
Politika za invalide je doživjela velik preokret i napredak kroz ratificiranje UN Konvencije za invalide. Od politike koja je bazirala na „dobrotvorstvu“ prelazimo na politiku, koja polazi od činjenice, da svatko ima pravo sudjelovati u svim segmentima društva. Ako to zbog nekih forma invalidnosti ne može, mora dobiti adekvatnu podršku. Građani sa invaliditetom ne koriste više institucije i mjesta, koja su samo za njih napravljena već dobivaju mjesto i podršku tamo gdje žele biti. Daleko smo još od toga da sve bude onako kako treba biti. Ali, to je cilj njemačke politike.
Kako gledate na Hrvatsku danas? Broj nezaposlenih i hrvatske političare koji taj problem ne uspijevaju riješiti?
Velika je umjetnost naći neke gospodarske grane u kojima se može prosperirati, konkurirati sa zemljama izvan Europe, koje imaju jeftinu radnu snagu. Ne čudi me što i Hrvatska tu ima problema, ali me ljuti i začuđuje da usprkos tome ne napreduje u borbi protiv korupcije te ugađa velikom kapitalu bez koristi za društvo. U društvu prevladava sklonost brzom bogaćenju, dok se prema postupnim koracima u privredi gleda s omalovažavanjem.
Što mislite o ulasku Hrvatske u EU?
Znam da je puno građana skeptično jer vide što se u nekim drugim članicama EU događa. Ja sam jasno za ulazak u EU, mislim da su drugi scenariji neatraktivniji i rizični. Ali oprez, neće EU izliječiti čirove koje smo vremenom dobili, no članstvo može dobro utjecati da ojača demokratske i napredne dijelove hrvatskog društva.
piše: Marijana Dokoza
