OSVRT NA TEKST „SENF NA SUHOM“: Antifa, koja zatire sve hrvatsko i kršćansko je teroristička u SAD-u, a u Hrvatskoj je ponegdje na vlasti

Na objavljeni tekst dr. Jure Burića „SENF NA SUHOM: Sekta neradnika još ne može shvatiti da žive u državi Hrvatskoj“ reagirao je čitatelj Fenix-magazina Željko Mršić čiji osvrt objavljujemo u cijelosti: Nažalost, sve što je gospodin dr. Jure Burić naveo, jasno je već dulje vrijeme čak i politički nezainteresiranim i neupućenim pratiteljima zbivanja. Ali također ne treba ispustiti iz vida sve konotacije takve „politike“ u Zagrebu i Hrvatskoj pri sagledavanju šire slike u perspektivi razvoja događaja na planu EU i u cijelom svijetu. Treba najprije reći kako politika izabrane vlasti u Zagrebu i nakon ponovljenih izbora ima podršku značajnog dijela stanovnika Zagreba, ali i neskrivenu suradnju Vlade RH te njenu izravnu financijsku i svaku drugu potporu pojedinim ideološki motiviranim projektima s ciljevima sasvim protivnim interesima većinskog naroda i njegove države. Dakle, nakon zadnjih pojava u hrvatskom društvu (otvoreni istupi predstavnika srpskih interesa bilo na teritoriju susjednih zemalja ili čak na hrvatskom ozemlju, koordinirani od organizatora iz Srbije i s njom povezanih zemalja uz prikrivenu podršku s njima povezanih struktura u Hrvatskoj) pokazala se neproduktivnom i promašenom taktika vlasti na državnoj razini koja lavira između nacionalnih potreba i tuđih protivnih interesa. Antifa zatire sve hrvatsko i kršćansko Antifa je proglašena terorističkom organizacijom u SAD, ali ista ima značajnu podršku u EU. Kod nas takvi imaju čak i vlast na određenoj razini. „Tolerancija“ neprijateljskih aktivnosti u otvorenom ili prikrivenom obliku krivo se predstavlja kao demokratska navada (od koje je odustala i „najslobodnija“ zemlja svijeta), a još manje kršćansko razumijevanje, jer je ta „politika“ duboko destruktivna i nepopravljivo protuprirodna pošto zatire sve što je hrvatsko i katoličko pa i ljudsko. Niti iskazana pomirljivost nema dugoročnog učinka u postizanju kompromisnih rješenja s ekstremistima kakva bi, prema nekim naivnim i iluzornim očekivanjima, mogla biti prihvaćena od takvih neprijateljskih struktura. Dapače, shvaća se kao slabost i placet za daljnje nesmiljeno djelovanje čak i protiv onih pasivnih promatrača koji se ne suprotstavljaju izravno i bez stvarnog povoda se proglašavaju „narodnim neprijateljima“ i etiketiraju zlom zvanim „fašizam“. Totalitarni um je netrpeljiv spram svega drukčijeg i beskrajno razoran. https://fenix-magazin.de/osvrt-na-tekst-senf-na-suhu-antifa-koja-zatire-sve-hrvatsko-i-krscansko-je-teroristicka-u-sad-u-a-u-hrvatskoj-je-ponegdje-na-vlasti/ Vlada RH ima obvezu štititi državni suverenitet i integritet te nacionalne interese te mora reagirati na sve pojave na domaćoj ili međunarodnoj razini koje narušavaju osnove vlasti. Neoglašavanje službene politike ili mlaka i nepravodobna reakcija tumače se kao dopuštenje ili odobravanje. Zato joj stoje na raspolaganju odgovarajuće službe koje su dužne ozbiljno i kontinuirano pratiti svako odstupanje od zakonskih rješenja i politike Vlade RH te ju pravodobno i cjelovito o tomu obavještavati. Vlada treba poduzimati bez nepotrebne odgode, ali odmjereno i u okviru svojih ovlasti, sve one mjere koje su potrebne za otklanjanje tih pojava makar to bilo u konačnici kazneno gonjenje neki političara ili stranaka neovisno o reakcijama sličnih nesklonih medija ili vanjskih političkih struja. Ako pravosuđe ne odgovori na prikladan način, treba javno istaknuti pojedince koji opstruiraju postupanje ili ne primjenjuju svoje ovlasti na pravilan i svrsishodan način. Na raspolaganju su joj i sve zakonodavne mogućnosti koje koriste i druge zemlje u EU. Politika „Možemo“ i velikosrpska politika Činjenica je da takva politika stranke „Možemo“, a sada i SDP-a kroz njihove pojedine aktivnosti i istupe nailazi na otvorenu ili neizravnu podršku promotora velikosrpske politike koja neprekinuto djeluje na prostoru Srbije, BiH, ali Hrvatske te neprijateljskih politika pojedinih zemalja u okružju kao i u cijeloj EU koja se ne može ili ne želi odmaknuti od promašene globalističke politike čije nepovratno štetne posljedice za cijelo stanovništvo sada svi jasno vide. Ne treba zanemariti i utjecaj ruske i kineske politike na totalitarna shvaćanja njihovih domaćih i europskih sljedbenika. Takva naša neodlučnost i nesnalažljivost u vanjskoj politici ako doista nije nešto drugo, daje krila nekim susjednim zemljama i njihovim predstavnicima (kao što je Mađarska ili Italija na primjer) za otvoreno ili prikriveno teritorijalno prisezanje kroz neformalne izjave ili postupke pozivajući se na neke povijesne ili sadašnje okolnosti. Ne može se ignoriranjem (Plenković) ili infantilnim tumačenjem takvih poteza (Milanović) kao neozbiljno-simpatičnih pošto takvih u politici nema, otkloniti očite trajne prijetnje i nakane nekih političkih struktura od kojih se očito nikad nije ni odustalo. Također, ne može se olako prelaziti preko neprijateljske politike u Srbiji koja negira nacionalni identitet Hrvata i kroz izborni sustavi te svakakvim opstrukcijama i zakonskim rješenjima po pitanju jezika izmišljanjem šokačkog ili bunjevačkog jezika naroda koji je uvijek bio hrvatski te svojatanjem pripadnika hrvatskog naroda na području kulture i znanosti pa čak onemogućavanjem izjašnjavanja tamošnjih pripadnika kao Hrvata. Nema popusta za takvu neprijateljsku politiku. Politika globalističkih struktura Ne može se primati i podržavati predstavnike Soroša i sličnih organizacija, na primjer, koji provode politiku nekih globalističkih struktura izravno neprijateljsku hrvatskim interesima još od predsjednika Tuđmana. Isto se odnosi i na približavanje politici predsjednika Francuske koji otvoreno podržava i predstavlja neke masonske krugove i sve što je protukršćansko te s njima povezanu rodnu ideologiju, uz isticanje homoseksualnosti kao nečeg pozitivnog u društvu. Može se razumjeti u nekoj mjeri taktiziranje ili popustljivost predsjednika Vlade u nastojanju iznalaženja povoljnih financijskih i drugih korisnih aranžmana za Hrvatsku kao što je naoružavanje ili financiranje projekata od državnog interesa. Ali se mora voditi računa o učincima i ostvarenim koristima te postaviti vremenska i sva druga ograničenja u provedbi takvih politika. Iako Hrvatska nema presudan značaj u međunarodnim odnosima, ne treba pristajati na politike EU koje izravno štete našim interesima ponekad i pod cijenu sukoba s akterima i promotorima takvih politika. Ionako će do tih sukoba doći prije ili kasnije. Fenix-magazin/SIM/Željko Mršić NAPOMENA: Stavovi izraženi u kolumnama, komentarima ili pismima čitatelja nužno ne odražavaju i stav redakcije