"ONI KOJI NE VOLE BIH TREBAJU OTIĆI": Je li se Izetbegović potpuno pogubio?

Kako prenose mediji, Bakir Izetbegović je na skupu SDA u Sarajevu izrekao vrlo opasnu rečenicu u kojoj upozorava one koji ne vole BiH da trebaju otići. Kad se na to nadoda i njegova nedavna izjava da Bošnjaci imaju genetsku vezu s Turskom, stvar postaje još kompleksnija. Vjerojatno je mislio na pristalice Erdogana, jer onaj drugi sekularni dio Turske, a to su uglavnom intelektualni krugovi, ne bi nikada poželio popiti kavu, pardon kahvu, s takvim kao što je Bakir. Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković [caption id="attachment_425171" align="alignleft" width="150"] Dr. fra Luka Marković / Foto: Fenix (A. Polegubić)[/caption] Ti ne govore sustavno poput Izetbegovića i njemu sličnih o islamofobiji u Europi, nego sanjaju sekularnu Tursku po uzoru na zapadnu demokraciju. Očito je čovjek pobrkao biologiju s religijom. Da nije, progovorio bi vjerojatno o tome da ga biologija veže više uz Srbiju, odakle je njegova obitelj doselila u Posavinu u kojoj su u to vrijeme živjeli uglavnom katolici (Hrvati). Musliman nadnacionalna kategorija Budući da je musliman nadnacionalna kategorija, koja ima veće značenje od nacionalne pripadnosti, vjerojatno je mislio na religijsku vezu s Turskom. Nažalost, nije Izetbegović jedini među mudrim Bošnjacima koji poručuju da bi oni koji ne vole BiH trebali iseliti. O kakvoj to ljubavi prema državi govore ti silni zaljubljenici u Bosnu i Hercegovinu? O onoj koja se podudara s njihovim razmišljanjima o uređenju BiH ili o onoj koja uvažava različitost u zajedništvu. Nigdje na svijetu nema prave ljubavi gdje ju se pokušava postići silom. Nema je među bračnim parovima, nema je niti u obitelji, a ponajmanje u multinacionalnim državama. Očito je da pojedini Bošnjaci, poput Izetbegovića, pod ljubavlju smatraju i ono stanje „zajedništva“, bilo obiteljskog ili društvenog, u kojem paša određuje što je istina, a drugi je prihvaćaju bez pogovora. O kakvoj to slobodi mogu govoriti Kurdi u Turskoj? Nažalost, toga ima u obiteljima, tamo gdje žena nema pravo glasa, ali i u državama u kojima vlada tiranija jedne političke stranke, vjerske zajednice ili etničke grupe. O kakvoj to slobodi mogu govoriti Kurdi u Turskoj? Misle li pojedini bošnjački glasnogovornici da se Hrvate u BiH može dovesti u onaj položaj u kojem se nalaze spomenuti Kurdi? Vrijeme je za više mudrosti i poštenja a manje političkog spletkarenja. Izetbegović se očito želi dopasti bošnjačkim biračima kako bi se ponovno vratio u vladajuće strukture. Nije on toliko naivan da doista misli to što kaže. Prije bi se moglo reći da je u pitanju pokušaj eliminiranja političkih protivnika unutar bošnjačke politike kako bi mogao ostvariti ono o čemu sanja. Čak i sukob s Dodikom zadnjih dana ne treba uzimati previše ozbiljno. Ne može se isključiti da se i tu radi o pokušaju skupljanja poena kod bošnjačkog biračkog tijela. Njegove izjave i ne uzbuđuju više ozbiljne ljude. Problem je u običnim, vjerski nadobudnim i naivnim biračima koji doista vjeruju kako je od BiH moguće stvoriti islamsku državu. U tom pravcu ide i nedavno objavljena izjava na jednom bošnjačkom portalu koja navodi nekoliko muslimanskih država koje su se plasirale u šesnaestinu finala na svjetskom prvenstvu u nogometu, među kojima je Bosna i Hercegovina. Naravno da takva izjava ne odgovara stvarnom stanju u samoj reprezentaciju, u kojoj igraju i Hrvati i sekularni Bošnjaci, kao i Srbi. BiH samo muslimanska? Iza nje se očito krije mišljenje da je BiH samo muslimanska ili da će to biti jednog dana. Upravo takva ekstremna razmišljanja upozoravaju na opasnost izjava poput Izetbegovićeve o selidbi onih kojima se BiH ne dopada, što zasigurno jača srpsku ekstremnu politiku u državi. Zna Izetbegović jako dobro da je to politička glupost, koja nema nikakvo uporište u realnom stanju na terenu. Umjesto da progovori kritički o bošnjačkom doprinosu lošim odnosima između Hrvata i Bošnjaka, jer im se sustavno pokušava nametnuti volja većinskog naroda u Federaciji, on još i potpiruje vatru. Ne znam kako bi to Bošnjaci uspjeli mirnim putem uvjeriti Hrvate u njihovim vjekovnim područjima, u kojima čine čak i većinu stanovništva, da isele. Istina, ekonomsko stanje i loša politika svih nacionalnih elita u BiH doprinose iseljavanju. Umjesto da se Izetbegović i njemu slični napokon okrenu uređenju BiH u skladu s europskim standardima demokracije, prema kojima svaki konstitutivni narod ima ista prava, oni potpaljuju vatru. Šteta što Izetbegović i njemu slični, a ima ih i među intelektualcima kao i u vjerskim krugovima, ne prostudiraju ustave Belgije, Švicarske ili Luksemburga. Shvatili bi napokon da BiH ne može nikada postati poput Turske, niti se može dovesti Hrvate u položaj Kurda. Bilo bi puno mudrije da se okrenu više zajedništvu s Hrvatima, te na taj način zaustave iracionalnu secesionističku srpsku politiku u BiH, koja zadnjih dana, kako se vidi iz nedavnih paradiranja srpskim zastavama po gradu Brčko, pokušava taj grad vezati uz Republiku Srpsku. Ali tko zna? Kad je BiH u pitanju, ne može se ništa isključiti Možda te nakaradne izjave o iseljavanju onih koji „ne vole BiH“, čak i autobusima, kako nedavno reče neki primitivac, stoji u službi dogovorene politike? Kad je BiH u pitanju, ne može se ništa isključiti. Samo da suludim izjavama ne dovedu ponovno do mržnje među narodima i, ne daj Bože. sukoba. Razlog više za protežiranje iskrene, poštene i mudre politike u BiH, one koja uvažava etnička i vjerska prava svih konstitutivnih naroda, naravno i građana. Fenix-magazin/SČ/Dr. fra Luka Marković