Oduzimanje osobnih iskaznica pokrenulo lavinu pitanja: Kako ćemo se ženiti i udavati ?

Anita FranicLavina koju je pokrenulo pitanje oduzimanja osobnih iskaznica pokazala je da se u trenutku donošenja Zakona o prebivalištu nije razmišljalo o Hrvatima u inozemstvu. Sve je izvjesnije da se mislilo samo na hrvatske državljane koji nakon ulaska Hrvatske u EU napuštaju svoje domove. Također je jasno da Zakon o prebivalištu nije do kraja ni promišljen. Kada je  Hrvatski sabor donio takav zakon, trebalo se unaprijed znati tko će (i u kojoj zemlji) dotičnom hrvatskom građaninu izdati takav identifikacijaki dokument, kao  i ostale dokumente koji su neophodni u životu jednog čovjeka. Prvenstveno mislimo na rodni i vjenčani  list. A takve dokumente se ne može dobiti bez osobne iskaznice.

Ako se u Hrvatskoj trebao rješavati problem boravka i prebivališta, to se moglo rješiti i bez oduzimanja osobnih iskaznica svojim ljudima. Razumljivo je da MUP RH treba znati gdje se koji državljanin nalazi. Ali ići toliko daleko, i oduzimati osobne izkaznice koje nisu samo dokaz o prebivalištu nego i identifikacijski dokument, je nečuveno. Oduzeti čovjeku pravo na mogućnost legitimiranja, gaženje je njegovih ljudskih prava i nadilazi svaki normalni ljudski razum. Oni koji danas oduzimaju osobne iskaznice ljudima koji nekoliko zadnjih godina stalno rade u inozemstvu, trebali bi znati da među njima ima i veeliki broj hrvatskih branitelja koji su se borili za Hrvatsku. Zapitajmo se je li moralno takvoj osobi, koju je muka natjerala da napusti Hrvatsku, sada  oduzimati njenu osobnu iskaznicu?

Prilikom telefonskog razgovora s osobom zaduženom za odnose s javnošću MUP-a HR, jasno mi je rečeno da to što mi po Zakonu nemamo više pravo na hrvatsku osobnu izkaznicu, nije više njihov niti problem Republike Hrvatske. Iskreno rečeno, i ne čudim se takvom stavu jedne birokratkinje iz Hrvatske. Više me čude ovdašnji hrvatski političari i razne udruge u izvandomovinstvu koje, čitavu godinu nakon stupanja tog Zakona na snagu, nisu smatrali važnim barem informirati svoje sunarodnjake o tome što ih čeka. Ako se to i radilo, bilo je stidljivo i bez odjeka. Jasno je da se propustilo vrijeme da se o ovom problemu  izvjesti i senzibiliraju ne samo javnost u domovini, koja o toj problematici nema pojma, već i javnost u drugim EU zemljama.

Šteta, jer se ovdje ne radi o šačici naših ljudi već  tisućama Hrvata koji su ovim zakonom obespravljeni. S pravom se, kao i mnogi drugi, pitam gdje su i što su dosad radili tzv. političari za dijasporu, koji se znaju samo lijepo slikati, dobro najesti i popiti. Leži li njihova šutnja u činjenici da oni već imaju državljanstvo zemlje u kojoj žive, pa ih ova tema ni ne zanima? Koga jedino zanima i tko stalno brine o Hrvatima izvan domovine je Crkva u Hrvata koja je uvijek, pa i sada, pokazivala brigu za svoj narod.

Hrvatska Vlada, koja vodi državu, očito puno toga ne zna, niti njeni ministri što razumiju. Da su znali, ne bi Saboru predložili takav zakon koji gazi običnog, malog, čovjeka. A taj mali čovjek luta ovih dana i obija vrata u potrazi odgovora na pitanje što će biti kada mu oduzmu osobnu, tko će mu izdati novu? Tko ako ne zemlja čiji je državljanin? Kako hrvatski nalogodavci zamišljaju jednog hrvatskog radnika koji zadnjih nekoliko godina radi u Njemačkoj? Znaju li oni da taj radnik, kad mu se oduzme osobna, na gradilište sa sobom mora nositi putovnicu  kako bi se mogao legitimirati na radnom mjestu, u banci, prodavaonici ili na  gradilistu?! U slučaju gubitka ili ostećenja putovnice, radnik kojemu je oduzeta osobna, ostaje tri mjeseca bez ikakvog identifikacijskog dokumenta. Toliko otprilike traje proces poništenja izgubljene ili oštećene putovnice.

Zbog svega iznesenog, bilo bi dobro kada bi sa strane MUP-a dobili odgovore na sljedeća pitanja:

1. Što ovaj zakon znači za nekoga tko ima hrvatsko državljanstvo (a nema osobne) a želi se vjenčati. Tko će toj osobi izdati takozvani slobodni list? Generacija djece rođene do 2000. nemaju dvojno državljanstvo.

2.Nadalje, što će biti s onim koji ima dvojno državljanstvo i sa 18 godina se odluči za hrvatsko državljanstvo. Tko će to osobi izdati traženi dokument?

3. Što ovaj zakon znači za osobu koja se trajno odjavi iz RH, a koja odluči kupiti automobil u RH? Kako će prijaviti auto ili bilo što drugo, ako nemaju hrvatsku osobnu?

4. Što će ovaj Zakon značit za osobu koja u Hrvatskoj želi otvoriti poduzeće ili obrt? Kako će ostvariti te ciljeve ako nema prebivalište u Hrvatskoj?

5. Što će se događati u slučaju prijenosa nasljedstva? Do sada se u takvim slučajevima morala priložiti osobna iskaznica. Na koji način će se u budućnosti to rješavati?

Želim nam svima brze odgovore nadležnih hrvatskih službi za ova pitanja.

Nadam se da će se  napokon aktivirati i hrvatski mediji u Hrvatskoj. Hrvatsko iseljeništvo postoji i onda kada se ne piše samo o aferama pojedinaca koji su osramotili ne samo sebe već i najveći dio poštenog hrvatskog iseljeništva. Unaprijed im se zahvaljujem na odgovorima!

Anita Franić, Kassel

>>>https://fenix-magazin.de/11309/primjena-novog-zakona-o-prebivalistu-uznemirila-hrvatsko-iseljenistvo-ne-unistavajte-nase-osobne-iskaznice/

 

 

Pogledajte drugo

LJETNJA REPORTERSKA ŠETNJA: Slavlje 28. godišnjice braka s pričom o Golubinki i ravanjskim običajima

Rijetko je koji kutak Hrvatske ili BiH u koji ovih dana ne zalaze Hrvati iz …