Valja glasati za onog tko je najmanje obećao, jer razočaranje će biti manje i oporavak od predizbornog overdoza brži
Dok istinski strah i neizvjesnost o opstanku trese Europu, pri čemu se solidarnost i ljudskost svakim danom sve više istapa, u Hrvatskoj se održava festival demokracije koji je trenutačno na vrhuncu. Bože me sačuvaj predizborne agonije bez smisla i kraja i izbornog teatra apsurda. Nabrijavanje po narudžbi, domoljub mora bit ovakav, udba ovakva, …. Podjele svih podjela i nikako da napravimo taj iskorak iz “četrdesetpete“. Sve čekam da netko vikne tko je ukrao novce? Neki se prisjete što su imali prije 25 godina a što imaju danas? Al ni slova ni glasa o tom,“ Business as usual“, ili prevedeno „Tuga s juga“.
Prljavi mediji što manje znaju više laju. Trolovi, hejteri nikakvih stvarnih stavova, koji se masovno ritulano dodvoravaju, jer valja napunit praznu vreću priije izbora. Udara se na sve i svakog, obično ispod mentalnih ekstremenata potpisuju se mali sitni glodavci skriveni ispod raznih kreativnih pseudoimena. Zluradi anonimni potpisnici, kad ih se stise pred zid, govore kako to oni nisu pisali. A tekstovi su im takvi da bi ih čovjek zaboravio iste sekunde, samo žargon jeftinih dosjetki, rekreativno bavljenje politikom improvizacije i mržnje. Mržnje koja se sije, ali koja će se kasnije na žalost vjerojatnoi žeti.
Grade se kultovi ličnosti, pri čemu ne izostaje kolektivno divljenje, steriliziraju se biografije, ucjenjuju se birači manjim zlom, …. Svaka kritika se doživljava kao izravan napad i incident, dosoljava se kampanja panikom i strahom od izbjeglica. Malo se orbanizira, pa se onda malo trči u Njemačku po potporu, …. Neki bi dizali zidove, a neki umarširavaju s privatnom vojskom u glavni grad Hrvata. Neki skladaju spotove drvenim udaraljkama, dok u isto vrijeme za bećarac se plaćaju kazne. Neki pak dijele kruh i mast i pretrčavaju po trgu s maskama, dok jedni marširaju gradom bijesni na sve i protiv svakog.
Bože sačuvaj, rekla bi baba Ruža, koja je salijevala stravine (narodni običaj kad se prepadne čovjek nečega pa ima noćne more a onda mu se uz molitvu salijeva vosak iznad glave). Poslije ovih izbora svima nam valja kod babe Ruže u Modran na salijevanje stravina od naših političara. Toliko ispiru mozak sa ekrana da čovjek s guštom okrene reality show u kojem se sprovodi identičan scenarij jednako neodgovornih uz dodatni bonus silikona i strasti, pri čemu štetu nanose samo svom ugledu dok ovi prvi nanose trajnu štetu naciji.
Kad ih čovjek sluša, pomisli se kako nakon toliko godina ekonomskog mraka napokon se nudi svjetlo na kraju tunela. Tko se ne bi navukao na takva obećanja? Ali nema brige, ozakonili smo marihuanu. Doduše u medicinske svrhe, ali ipak će biti lakše narodu zaboraviti predizborna obećanja. Imamo manjak žena u politici ali zato ne nedostaje poželjnih političkih udavača koje gledaju gdje će skupo udati svoj mandat. Nevina politika, baš kako i dolikuje tom starom zanatu, će poslije izbora okrenuti novu stranicu, obući nove kapute i sjesti u nova auta, uz klasično serviranje budalaština koje narod na žalost guta.
A narod vjeruje očito u sve osim u istinu. I ostaje mu jedino da biraju one koji najmanje obećavaju, jer je razočaranje poslije izbora najmanje i oporavak od prdizbornog overdoza najbrži.
Sudeći po izbornim skupovima, gdje se polovina govora odnosi na sotoniziranje protivnika, potvrđuje se ona staru izreku kako smo zbog čuvenog povijesnog koda jalan narod. Ali, kad nam voda dođe do grla onda se složimo, a čim prođe zauzimamo borbene položaje najnižih ideoloških strasti. Međutim, ovog puta bi protivnički tabori mogli sjest zajedno u veliku koaliciju ako se budu htjeli riješiti opcija koji ih budu ucjenjivali za mandate, medjutim kako će objasniti temelje svog postojanja utvrđene na uzajamnoj netrpeljivosti. Od svih predizbornih aduta ipak je najsigurnije“ zakucavanje protivnika“. Pri tom ne razmišljaju da je ta pobjeda zapravo poraz, jer nema budućnosti onaj koji gazeći drugog uzdiže sebe.
…
