Blagdani su završili, utihnuo je blagdanski šušur, skinuo se nakit sa božićnog drvca, ali malo teže će biti skinuti onih par kilograma viška. Novac potrošen u kavani je novac uložen u sjećanje, rekao je jednom Toma, a uložilo se u sjećanje ovih blagdana i previše.
Gastarbajteri su se vratili svojim kućama, prebire se po sitnišu, za cestarinu. Noćas je snijeg ponovno zapadao, a ponedjeljak me već slomio. Nova je godina, novi početci, nove borbe. Nova godina ti je sve ono što ti ostane kad padnu maske, kad se otrijezniš, kad platiš račune, kad ti od sveg onog prosinačkog blještavila ostane ono stvarno sto imaš.
Nova godina je tek počela a već nas je svašta srozalo u očima svemira. Standardno rijetki viču glasno, jer mnogi nemaju stida, a neki čak i za svoj stid imaju cijenu. Al` ako imate nekog tko će vas čvrsto zagrlit, obrista vam suze, zaustaviti vas sa ruba litice, tko će vas zaštititi od udaraca pijanog muža, dati vam matične stanice, …. e onda ste bogatiji od svakog onog bilmeza koji je u lopovskoj privatizaciji postao preko noći, „seljebriti“.
Enivej, gastarbajteri na šljaku, a samozvana “hrvatska elita” za skijanje, nevažno što ne znaju skijat, kao što nije važno što ne znaš niti jednu pjesmu od Davida Bowiea ali svejedno postavljaju R.I.P po facebooku.
Kažu, prošle godine je više ljudi stradalo snimajući opasne selfiej nego od napada morskih pasa. Zato je poznati stilist, zvani Modna maca, odlučilo snimat selfije iz kuće. Što je sigurno sigurno je, jer u Hrvatskoj se tako živi na visokoj nozi. Ali snovi nam se već odavno dramatično razlikuju od zbilje.
Poznato je da ljudi u Hrvatskoj većinom žive izvan svojih mogućnosti. Vozi se skupocjeni BMW-ovi, Audiji, Mercedesi,…. koji su odraz ugleda, rejtinga i platežne moći. Kad bi se taj kriterij primjenio dokazivanjem podrijetla imovine, jedino za što bi bilo realno da voze ti “skijaši” je Golf dvojka.
Al neš“ majci, i gastarbajteri vazda prate trend noviteta, pa na odmore u domovinu dođu sa svojim uglancanim benđžama i mercedesima za koje gule preskupe lizinge i kredite. Ali za razliku od skijaške elite krvavo rintaju po hladnim bauštelama i tvornicama. Za cijenu najma koju plaćaju, mogli bi kupiti i neki manji stan. Al* ajd probaj doć u rodno selo sa Škodom iz Njemačke.? Pa odreklo bi ih se i deseto koljeno. Jer, treba bit mačor, malo manje modna maca, nije važno što se užario minus na kartici, važno je da drugi misle da si važan i uspješan.
Ma, ne tiču me se tuđa posla. Dok ovo pišem kažu da je danas dan zagrljaja, kad se treba grliti malo duže i voliti malo jače. Besplatno je. Više puta su me prevalirele ispružene ruke, nego podmetnute noge al* ne odustajem. Ne želim nosit glavu za upijanje selebriti tračeva, ali ne znam i ne volim šutjeti. Pogađa me nepravda, pogađa me svaki vrisak zlostavljane žene na kölnskom kolodvoru.
Pripisujemo po portalima islamistima da su zlostavljači i nasilnici, kao da je naše moderno društvo operirano od toga. Samo u Hrvatskoj je u posljednih 10 godina preko 300 žena ubijeno od nasilnog partnera. Kolektivno se žali, komentira se po društvenim mrežama, dijele se postovi…
Ali žena koja je zlostavljana još uvjek više vremena provede na sudu nego što zlostavljač provede u zatvoru. Povelika lista je virtualnog filozofiranja i zabavljanja idiotralucima a premalo je općeg djelovanja u pravcu istjeravanja kolektivne pravde. Svi su gunđala i hejteri kad treba virtualno žarit i palit, međutim u stvarnosti premalo ili gotovo nikako se ne traži bilo čija odgovornost.
Popit ću još jednu kavu, zagrlit najdraže, stavit ruž na usne i krenut u novu bitku. Živimo u teretnim vremenima i nije lako nosit se sa strujom, kako kaže Meša, ako si samo centimetar viši od prosjeka, taj centimetar te osudi na ispaštanje. Ali, zar poguren život bez kičme se može zvati život dostojan čovjeka? Uvjerena sam da ćemo imati onoliko dostojnu budućnost koliko budemo imali hrabrosti dići glavu i boriti se za nju.
Fenix / Katarina Pejić
