Poruke hrvatske politike kako iseljeništvo igra vrlo važnu ulogu za Hrvatsku, te da će zemlja stvoriti uvjete za njihov povratak nisu uvijek dovoljne….
Hrvatima u iseljeništvu je danas više nego ikada potrebna vjera u domovinu i snaga iz domovine, jer imaju ustrajnost da svojoj djeci i sebi negdje u tuđem svijetu stvore bolju budućnost. Imaju smjelost da s cijelom obitelji odu u nepoznatu zemlju i počnu posve novi život.
Koliko u tome uspijevaju, najbolje znaju sami. Imaju i nadu da će im djeca uvijek njegovati ljubav prema svomu. Ali, gledajući, kako za njima ili k njima iz domovine u tuđinu dolazi sve više njihovih ljudi, osjećaju nesigurnost i strah u siguran povratak. A, da bi u tuđoj zemlji živio bez straha, čovjek mora biti siguran da se svojoj zemlji može uvijek vratiti, da će ga ona, poput majke, uvijek čekati. Zato im je potrebna vjera u povratak i spoznaja da su domovini važni i da će joj biti važni i nakon nekoliko godina, desetljeća, pa i nakon pola života provednog u iseljeništvu.
Tko će grijati zemlju
Poruke hrvatske politike kako iseljeništvo igra vrlo važnu ulogu za Hrvatsku, te da će zemlja stvoriti uvjete za njihov povratak nisu uvijek dovoljne, pogotovo ako vidimo da tih uvjeta već godinama nema. Ne pomaže ni gorak okus koji ostavljaju iseljenički valovi, jer kako je nedavno kazala hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović: „Zemlju griju ljudi, bez njih se ne može graditi budućnost“. Tko će grijati zemlju, ako za koju godinu broj Hrvata u svijetu premaši brojku Hrvata u Hrvatskoj, pitanje je koje se svima sve češće nameće i na koje i hrvatska vlast i narod još traži odgovor.
Ne smijemo se umoriti
Ipak, sve učestaliji posjeti predsjednice hrvatskom iseljeništvu, njezine riječi i poruke, ali i nastojanja da u svakom trenutku posluša što imaju reći, kako Hrvati iz prekooceanskih zemalja tako i ovi iz Europe, dobar su pokazatelj da iseljeništvo ne treba živjeti u strahu da će ih domovina jednog dana zaboraviti. Možda su njezina nastojanja da bude što prisutnija u hrvatskom iseljeništvom razlog što je nekad i sama bila daleko od kuće (kao tinejdžerica je pohađala srednju školu u SAD). A kaže se da srce iseljenika najbolje razumije onaj tko je iseljeništvo iskusio.
Kako bilo, vodeći se riječima poznatog francuskog filozofa i književnika Denisa Diderota: „najsretniji je onaj čovjek koji je učinio sretnima najviše ljudi“, hrvatska predsjednica je ovih dana svojim boravkom u Južnoj Americi i Nemačkoj, bar nakratko Hrvate učinila sretnima i ponosnima na svoju Hrvatsku. Kao prava hrvatska predsjednica, obećala im je da se nikada neće umoriti u nastojanju da što čvršće poveže iseljenu i domovinsku Hrvatsku.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
