BOLOVANJE BEZ PLAĆE: Tri slučaja kada nećete dobiti ni centa u Njemačkoj

Bez plaće na prvi dan bolovanja? O toj se ideji nedavno raspravljalo, ali i sada postoje slučajevi u kojima zaposleni ne primaju plaću tijekom bolovanja. Tko je bolestan i ne može raditi, u pravilu prima punu plaću – to je regulirano Zakonom o nastavku isplate plaće (Entgeltfortzahlungsgesetz). To vrijedi kada je radnik spriječen obavljati posao zbog bolesti, objašnjava Alexander Bredereck, odvjetnik specijaliziran za radno pravo iz Berlina. Uvjet je da zaposlenik nije sam kriv za bolest. Pravo na isplatu traje do šest tjedana, a nakon toga u većini slučajeva preuzima zdravstveno osiguranje isplatom naknade – tzv. bolovanja (Krankengeld). U posljednjim tjednima se raspravljalo o prijedlogu da zaposleni ne primaju plaću za prvi ili čak prva tri dana bolovanja. No, mnogi ne znaju da to već i sada u nekim slučajevima nije zajamčeno – i to čak i uz liječničku potvrdu. Evo tri konkretna primjera: 1. Početak novog radnog odnosa Pravo na nastavak isplate plaće nastaje tek nakon četiri tjedna neprekidnog radnog odnosa, objašnjava Bredereck. To znači: ako se osoba razboli unutar prvih mjesec dana novog posla, u pravilu nema pravo na plaću tijekom tih dana. Umjesto toga, može zatražiti naknadu za bolovanje preko zdravstvenog osiguranja – u visini od 70 % bruto, ali najviše 90 % neto plaće. 2. Nova bolest s istom dijagnozom Ako se radnik ponovno razboli od iste bolesti u određenom razdoblju, pravo na isplatu plaće postoji samo ako: između dvije “epizode” bolesti prođe najmanje šest mjeseci u kojima nije bio bolestan zbog iste dijagnoze, ili ako je prošlo najmanje 12 mjeseci od početka prve bolesti. Ako nije zadovoljen jedan od tih uvjeta, isplatu preuzima zdravstveno osiguranje. Poslodavac smije pitati koja je dijagnoza za bolovanje, ali radnik to nije dužan otkriti – i najčešće se savjetuje da to i ne čini, navodi Bredereck. Poslodavac se može obratiti zdravstvenom osiguranju kako bi provjerio je li bolovanje povezano s prethodnima, pri čemu se može uključiti i Medicinska služba zdravstvenih osiguranja (MDK). 3. Sumnja poslodavca u ispravnost bolovanja Ako poslodavac sumnja u opravdanost bolovanja, može zatražiti stručno mišljenje MDK-a. No to, kaže Bredereck, često nije dovoljno učinkovito. Oštrija mjera je obustava isplate plaće dok se ne dokaže opravdanost bolovanja. Ako dođe do spora, zaposlenik mora tužiti poslodavca za isplatu plaće, a poslodavac mora "poljuljati dokaznu snagu" bolovanja. Jednostavne sumnje nisu dovoljne – potrebni su konkretni pokazatelji, npr. da je radnik bolovanje otvorio odmah nakon otkaza i da ono traje točno do kraja otkaznog roka, ili ako je ranije prijetio da će "otići na bolovanje". Ako sud prihvati sumnje, zaposlenik mora osloboditi liječnike obveze čuvanja povjerljivosti, a sud se onda oslanja na njihovo svjedočenje o stvarnoj radnoj nesposobnosti. Fenix-magazin/IK