Bake i djedovi u obiteljima oblikuju identitet!

Osobe s homoseksualnim sklonostima su dio Crkve, ali brak je zajednica jednog muškarca i jedne žene’

Na drugoj generalnoj kongregaciji Biskupske sinode (5. listopada) uglavnom se raspravljalo o temama iz prvog dijela radnog dokumenta (tzv. Instrumentum laboris). Naglašena je važnost crkvenog nauka o sakramentu ženidbe te sposobnost Crkve da uvidi pozitivne elemente modernoga društva. Istaknut je poziv na evangelizaciju koja ujedinjuje blagost i prihvaćanje, kako bi pronašla nove načine praćenja obitelji, osobito pred suvremenim izazovima relativizma i individualizma. Rečeno je da valja razmišljati o novom načinu govora, koji bi se mogao suprotstaviti ideološkom rječniku koji napada obitelj i brak, navodi Radio Vatikan a prenosi portal Narod.hr

Još jednom je istaknuta potreba da se bračnim parovima pomogne u sazrijevanju vjere, također i putem kateheza koje objašnjavaju smisao bračne vjernosti i pomažu im održati je. “Zbog toga parove treba pratiti prije svega nakon ženidbe, dok mladima valja pomoći otkriti ljepotu i duboku svezu ljubavi i braka. Crkva se također ima zauzeti u odgoju, oživljujući time kulturu. Kršćanske škole”, rečeno je u sinodskoj dvorani – istinska su središta nade koja omogućuju pripremu za sretan obiteljski život.

Nadalje je rečeno da je svjedočanstvo misionarskih obitelji za Crkvu neprocjenjivo, ali je istaknuta i potreba za boljom formacijom, kako bi obitelji u misijama bile vjerodostojne. Govorilo se i o obiteljskom pastoralu i kako ga učiniti snažnijim, više organskim i trajnim, ne bi li postao pravi „pastoral života“. S obzirom na obitelji koje proživljavaju teškoće, rečeno je da je Crkva majka i učiteljica koja spašava, a ne sudac koji osuđuje; da Crkva podržava sve osobe, čak i ako su doživjele neuspjeh, prateći ih sa strpljenjem, milosrđem i iznad svega u istini – jer je od temeljne važnosti uvijek imati pogled usmjeren prema Bogu.

Govorilo se također i o siromaštvu u obiteljima – problemu s kojim se valja suočiti kao zajednica. Obitelj je prava škola solidarnosti i ne može ju se vidjeti samo kao gospodarsku jedinicu, nego kao oazu kršćanskoga života, domaću crkvu. Istaknuto je da etika tržišta ne smije zamijeniti etiku života te su spomenute mnoge kršćanske djevojke ili pripadnice vjerskih manjina, koje se otima i siluje, i koje moraju nositi stigmu te boli kroz čitav život. Također je bilo govora o pošasti dječjega rada kao neprimjetnom obliku nasilja, koje nije ništa manje užasno. Za borbu protiv te pojave potrebno je ne samo prikladno zakonodavstvo, već iznad svega kultura poštovanja djece.

Sinodski su oci pažnju posvetili i drami izbjeglica i selilaca, koji su često prisiljeni razdvojiti se od svojih obitelji u kojima su odrasli te otići u zemlju u kojoj im se ne pruža prikladna pastoralna pažnja. Spomenuti su i bračni parovi koji ne mogu imati djecu. Njih Crkva treba podsjetiti na plemenitost duhovnog roditeljstva, potičući ih na posvajanje. Prisutnost baka i djedova u obiteljima oblikuje identitet te ih se ne smije promatrati utilitaristički, nego ih se ima vrjednovati kao osobe koje mlade mogu formirati u vjeri.

Rečeno je da su osobe s homoseksualnim sklonostima dio Crkve, napominjući istovremeno da je brak zajednica jednog muškarca i jedne žene. Spomenuta je važnost međureligijskog dijaloga te je izražena nada u snažnije uključivanje obitelji na tom području, osobito u slučaju „miješanih brakova“. Na kraju je izražena podrška i zahvala mnogim svećenicima koji svakodnevno prate i podržavaju obitelji.

Fenix / Narod.hr / Radio Vatikan

Pogledajte drugo

POTRESNO PISMO KĆERI NESTALOG BUGOJANSKOG HRVATA: Tata, nisi zaboravljen. Naći ću te. Obećavam…

Prije 5 godina kći nestaloga bugojanskog Hrvata je objavila pismo koje portal Poskok. info prenosi …