4. Natječaj: Pjesme – Mirjana Pejak: Siromasima ne pjevaju pjesmu zadnju, Recite joj da se vrati, Linija života, Srce moje

302514_10200903779622653_946427819_n[1]Mirjanja Pejak (Peki), rođena je 06.05.1962. godine u Sisku. Poeziju doživljava i piše od rane mladosti.Član je mnogih udruga koje njeguju književnost, glazbu i općenito umjetnost svake vrste.

Do sada nije izdala knjigu autorskih djela već je sudjelovala na nekoliko međunarodnih pjesnička festivala, a njena djela su našla svoje mjesto i u nekoliko zajedničkih zbirki ljubavne poezije i antologijskih zbirki. Osim ljubavne poezije piše i poeziju socijalne i duhovne tematike, prozna djela i dječju poeziju i prozu.

 

 

 

SIROMASIMA NE PJEVAJU PJESMU ZADNJU

 noć u hladnoj mjesečini,
a moja duša kao pustinja
jedino stara, kovana svjetiljka
svojim sjajem diše

bit će kiše,
netko je rekao

bit će suza,
potvrdila sam naglas,
a nitko nije odgovarao ženi
što u dalekom jutru čeka
za vlastiti život spas

 cvile vrata starog groblja
dijeli ga staza
posuta bijelim kamenjem
dok nadvijeni čempresi
kao grešna, išibana bića
savijaju grane na svetom mjestu

tu leći ću i umrijeti zbog nas
siromasima i tako,
nikada ne pjevaju
posljednju pjesmu

Autorica: Pejak Mirjana Peki

RECITE JOJ DA SE VRATI

molim vas,

ako je sretnete u oblacima

na kraju moga početka

ulicama kojima nitko ne prolazi

tamnim noćima bez zvijezda

rosom natopljenim jutrima

pustim stanicama bez putnika

dubinama mora

recite,

recite mojoj majci, da se vrati

ne pitajte zašto

previše bola i tuge moje srce ima

u venama

mislima što dotiču dušu

samo mi je vratite

neka me podsjeti

na snove

nek’ uz mene bdije

dok čekam na obali

plimne valove

na svakom mjestu želim je barem sresti

za uzvrat

srce ću umiriti,

na koljena kleknuti,

moliti

neka umjesto  mene živi,

diše

samo mi je vratite još večeras

ne mogu živjeti  bez nje

Autorica: Pejak Mirjana Peki

LINIJA ŽIVOTA

vidim ogorčenost na tvom licu

tajanstvenost  u duši

a dobro znam da tiha glazba

jedino bi osmjeh tvome lice vratila

iza sumraka se sakrivaš

usamljenost grize slomljenu dušu

tuga se nije umanjila

prešla je preko praga moga srca

i pored duše se nastanila

a kunem se

nisu uzalud prošle godine

nije mi u mislima da te nemam

niti zavisti da budeš sretan

ispreplićem liniju života

kako bih vratila sve na početak

Autorica: Pejak Mirjana Peki

SRCE  MOJE

na palubi broda razgovaram sa srcem

tiho mi šapuće o boli,

odlascima i dolascima ljubavi

govori mi

kako  ne zna hoće li još dugo moći izdržati

šutim

disanje mi zastane

želim pronaći odgovor na pučini

a ni sama ne znam u koju luku trebam uploviti

odgovoriti bez laži

zaboraviti sve što je do sada bilo

valovima  naneseno

umiri se srce

nisi ti pjesma

u kojoj ispisane riječi nemaju vrijednosti

dok vjetar se poigrava stihovima

ispisanim i odbačenim

u srebrnastom  papiru čokolade

što su ga nečije usne dotakle

nemam odgovora

mogu okrenuti glavu samo na dvije strane

na jednoj strani  istina kao kula od kamena

dok na drugoj pronalazim vrijeme

kada sam te poklanjala

obrubljenog  nitima ljubavi

ostavljala kao najvrjedniji dio duše

a na kraju vratila

da živim s bolom u grudima

Autorica: Pejak Mirjana Peki

Pogledajte drugo

Međunarodni likovno-literarni natječaj Iserlohn – Essen – Orašje – Bjelovar – Zagreb raspisan na temu: „Jezik – riječ, maska, ljubav, štit i mač, umjetnost “

Međunarodni likovno-literarni natječaj Iserlohn – Essen – Orašje – Bjelovar – Zagreb na temu „Jezik …