12. Natječaj: Pjesma – Daria Matošić: Čekam te ljubavi, Putevi djetinjstva

Daria Matošić živi u Splitu. Romantična je i sanjarska duša, zaljubljenica u život i u umjetnost. Smatra da je život najljepši dar koji smo dobili, stoga se zaista trudi uživati u svakom novom danu i trenutku. Usrećiti je mogu sitnice i svima znane male velike stvari kao što su osmijeh, riječ podrške, zalazak sunca, mirisi prirode i naravno, svaki novi dan proveden u ljubavi i prijateljstvu sa dragim osobama. Vjeruje u to da se snovi ostvaruju ako ih imamo hrabrosti slijediti, vjeruje u život, u ono dobro u ljudima, u slučajnosti koje nisu slučajne i u onu poznatu da je čovjek zaista velik ako nije izgubio srce djeteta.

 

ČEKAM TE, LJUBAVI

Kako divni su ti dani iščekivanja

kad svakom snježnom pahuljom si bliži

kad te vidim u svom maglenom odrazu na staklu

dok šapućem stihove s požutjelih listova.

 

Kako slatko je kucanje zidnog sata

što pjeva zajedno s mojim srcem

i mek je jastuk što me cjeliva

blagoćom tvojih rumenih obraza.

 

Hodam u stvarnosti,

a plešem po našim snježnim oblacima.

Hodam u stvarnosti,

a živim u našoj snježnoj bajci

u onom zimskom danu

kad izronio si iz bjeline

i dao smisao tim

beskrajnim satima.

 

Čekam te, ljubavi,

zaogrnuta onom istom bjelinom

čiji ledeni pokrov samo ti otapaš.

Čekam te, ljubavi,

i livade već su procvale

i posljednji snježni brežuljak je otopljen,

a tebe nema…

Jer u meni je zima,

a tebe nema…

 

PUTEVI DJETINJSTVA (Uspomene)

Prašnu cestu gaze noge bose.

Kao i prije mnogo godina

Zadnji odsjaj sutona zlati kamenčiće.

Teški zrak natopljen je mirisima

Brnistre i ružmarina.

 

Slijedim tragove nečijih stopa.

Obzori djetinjstva ukazuju se.

Sjećam se još bezbrižne igre

Među krošnjama marjanskog drveća.

U daljini čujem dječje zvonke glasove

Kako nadglasavaju raspjevane cvrčke.

Još me peče rana od prvog udarca.

Vidim jasno grančice

Kojima obrubismo ptičje gnijezdo.

Osjetim miris vlažne zemlje nakon kiše

Poškropljen mirisima cvijeća.

 

Tada donio si mi crvenu mašnu

Što je izgubih među makovima.

Tada nespretno si me poljubio,

A pod prstima sam osjetila

Punoću tih smeđih uvojaka.

 

Godine su prošle

I odnijeli nas zasebni svjetovi.

Naša skrovišta zakrčena su,

A tragovi stopa nisu tvoji.

Vedri dani naše mladosti

Zarobljeni su u onom vremenu.

A vrijeme se ne vraća –

Samo oživljuje.

 

Izgužvana crvena mašna bez tebe

Ostat će samo umorni svjedok…

 

Pogledajte drugo

Međunarodni likovno-literarni natječaj Iserlohn – Essen – Orašje – Bjelovar – Zagreb raspisan na temu: „Jezik – riječ, maska, ljubav, štit i mač, umjetnost “

Međunarodni likovno-literarni natječaj Iserlohn – Essen – Orašje – Bjelovar – Zagreb na temu „Jezik …