Često me smatraju Švabom, auslenderom, bosančerosom i drugim nazivima, ovisno o tome gdje se nalazim. Ali ja sa sam samo Hrvat i ne podržavam, niti ću ikada, dijeljenje hrvatskog naroda. Svaki Hrvat je jednako vrijedan i ima jednaka prava bez obzira na to odakle podrijetlom bio. Uostalom, kao i sve druge nacije – govori Branimir Rašić sve poznatiji hrvatski reper iz Kölna.
Gdje god bio svakog Hrvata pa tako i njega prati Hrvatska, njena prošlost, sadašnjost i budućnost. O tome Branimir i pjeva.
Pod umjetničkim imenom “Hurricane” ovaj se mladić već od 2006.godine uspješno bavi rapom.
Stojim iza svake svoje izjave i djela
– Obzirom da se bavim Rap glazbom, karakterističnoj po iskazivanju emocija, mišljenja i stavova, negodovanja i kritiziranja, bilo prošlog vremena, bilo današnjice, ne izlazim pod svojim prezimenom u javnost. Ne zato jer me je strah nekoga ili nečega; odrasli sam muškarac i stojim iza svega što izjavim, nego je to više kako bih zaštitio svoje bližnje. Ljudi znaju biti pokvareni, služe se svim tehnikama kako bi napakostili jedni drugima i pritom nahranili svoj ego. Tako da izbjegavam publicirati svoje prezime – govori Branimir.
Pjesma za hrvatske generale
Otac mu je podrijetlom iz Tihaljine u Hercegovini, a majka iz Zadra. Što se njega tiče on je Hrvat iz Kölna. U nastojanju da svoj talent predstavi javnosti pod umjetničkim imenom ”Hurricane” započinje sa ustrajnim radom u pisanju i snimanju rap glazbe. Trenutno radi na snimanju albuma pod nazivom „Alles muss ein Ende nehmen“, koji će biti objavljen tijekom ove godine. Nedavno je objavio svoj najnoviji spot, pod nazivom „Geschichtsstunde’’, a govori o hrvatskoj povijesti, prošlosti i sadašnjosti.
– Napisao sam pjesmu 2011.godine, a snimio sam je tek 2013. Najviše zbog sebe, jer sam osjećao potrebu, svoje mišljenje i stavove podijeliti sa ostatkom moga naroda. Sve to je bilo nakon presude hrvatskim generalima u Den Haagu. Naravno da mi je krivo i teško bilo prihvatiti takvu presudu. To je možda bila kap koja je prelila čašu, pa sam rekao sam sebi, “moraš nešto reći, moraš otvoriti oči svom zaslijepljenom narodu” – priča Branimir.
Mladi Hrvati iz iseljeništva ne znaju gotovo ništa o Hrvatskoj
Jedan drugi razlog, kako ga Branimir naziva fenomen, zašto je počeo pisati pjesme o Hrvatskoj jest taj što sve veći broj mladih Hrvata iz iseljeništva nema pojma o svojoj povijesti. – Jednostavno ne znaju tko je taj hrvatski narod kojemu pripadaju i koje su to gorke i teške muke bile da bi opstali kao narod. Svi su oni “čuli” za domovinski rat, koji je za njih već “prošlost”, a za bilo kojeg hrvatskog kralja ili plemićke obitelji ili bitne osobe poput Starčevića ili hrvatskih emigranata poput Brune Bušića i sličnih (da ne nabrajam dalje) nikada u životu nisu niti čuli – govori.
Nisam za bratstvo i jedinstvo
A to nije sve, kaže Branimir. – Nažalost , primjećujem sve više kako ta mlađa generacija silno traži neku pripadnost, neko zajedništvo – što je u jednu ruku paradoks jer pripadaju već hrvatskom narodu, te hrvatskoj zajednici. Tražeći tu pripadnost i zajednicu, iz nekog razloga počinju se identificirati kao Jugoslaveni. To su dobrim dijelom roditelji krivi, jer nisu djecu u hrvatskom duhu odgojili. Moji roditelji su oboje emigranti,morali su napustiti domovinu zbog jugoslavenskog režima.
Cijeli tekst objavljen u tiskanom izdanju Fenix Magazina..
Marijana Dokoza
