Nadam se kako će djeca ovih generacija pronaći nadu na Facebooku, onako kako sam je ja pronašao u Hemingwayu“, rekao mi je nedavno jedan švicarski pisac hrvatskog podrijetla, o čijem radu i djelu možete čitati na stranicama novog broja Fenixa. Na trenutak sam zastala. Zatekao me gorkom istinom koju je upravo bio izrekao.
O Ernestu Hemingwayu ne bi trebalo previše pisati, već bi ga trebalo poznavati. Njegovo djelo „Starac i more” davno me je naučilo kako u svemu treba biti ustrajan, hrabar, ne podcjenjući snagu drugih te poštivati čak i one o kojima nemamo najbolje mišljenje, u čiju snagu sumnjamo.
Ali, u to vrijeme nije bilo Facebooka, pa se nije moglo učiti s fotografija i oblikovati sebe prema selfie fenomenu. Tko zna, da je bilo, možda bi u zaborav pali i Hemingway i Neruda, Rilke, Schiller, pa i njemačka autorica Hedwig Courths-Mahler, zbog čijih romana mi je otac gotovo svaki drugi dan posjećivao knjižnicu i donosio mi njene knjige. U mojoj generaciji nije bilo onoga tko nije pročitao Marka Twaina i njegovog „Toma Sawyera”.
Nismo imali priliku „uživati“ u namještenim Facebook objavama
Međutim, mi nismo imali priliku „uživati“ u virtualnom svijetu, niti smo imali potrebu uljepšati vlastitu stvarnost, nerijetko namještenim Facebook objavama.
Nismo bili „sretni” prikupljajući lajkove… Mi smo jednostavno uživali u životu. Upijali smo svaku priču, iščitavali romane – od ljubavnih, akcijskih, psiholoških drama… Poistovjećivali smo se s likovima, zamišljali prošlost njihovih stvaratelja i sanjarili o nekoj, nama željenoj budućnosti. Čitanje je oblikovalo generacije mladih ljudi, usmjerilo ih prema nečem boljem, nečemu bez čega danas ne bi bili ono što jesu.
I, nadalje, u razgovoru, taj mi švicarski pisac reče kako piše roman koji će podsjetiti na Anu Karenjinu. „Ja ispod te razine ne idem”, rekao mi je. „To je odlično!“ kažem mu, a u sebi pomislih: „A tko će ti to čitati?!“. Da, nažalost, tko će čitati? Uvijek će postojati nekolicina zaljubljenika u pisanu riječ, u Karenjinu, u svjetske bestsellere novog doba, ali ostaje gorka činjenica da nam mladi ljudi ostaju „zaključani“ na Facebooku, stvarajući svoj virtualni svijet ograničen na fotografije.
Treba biti ustrajan i hrabar kao starac o kojem je pisao Hemingway
Hoće li knjige izgubiti moć? Hoće li nestati tiskani mediji, pa i ozbiljniji internetski portali koji donose istinski zanimljive priče, vjerodostojne izvještaje a ne samo trač rubrike? Treba biti ustrajan i hrabar kao što je bio starac o kojem je pisao Hemingway.
I Fenix je ustrajan u otkrivanju zanimljivih priča koje želi dati svojim čitateljima, toj starijoj generaciji koja se sjeća svega lijepog prije internetskih društvenih mreža, ali i mlađim generacijama koje će, nadam se, pronaći ne samo nadu u Facebooku kako reče pisac s početka ovog teksta, već i u pisanoj riječi.
Fenix Magazin/Marijana Dokoza
