Fenix-magazin je dugo trpio udbaške udarce, ne zna se jače s njihove „desnice“ ili „ljevice“, sve dok nisu osujećeni sudskim parnicama i naposlijetku izgubljenim brojnim sudskim sporovima. I nakon svega sad se na taj isti Fenix-magazin okomila i „jugoslovenska ljevica“ iz Hrvatske.
Jednako kao i ranije Dnevno Michaela Ljubasa, i portal Faktograf.hr obrušio se na rad Fenix-magazina pri čemu su, njihovim rječnikom rečeno „promašili ceo fudbal“.
Iako se Faktograf, zajednički projekt Hrvatskog novinarskog društva na čelu sa Sašom Lekovićem i GONG-a, hvali „provjerom svake činjenice“ time se nisu vodili kada su Fenix-magazin nazvali “emigrantskim časopisom”.
Jugoslavenska novinarska škola
Poput stare „jugoslovenske“ novinarske škole Faktograf tako hrvatsko iseljeništvo naziva „emigracijom“, pa je onda i njihov hrvatsko-njemački portal i mjesečnik Fenix-magazin “emigrantski”.
A zna se da je za čuvare propale države „sve emigrantsko bilo ustaško“. Za provjerenu i točnu informaciju Faktografu i potpisanom autoru A.B., Fenix-magazin nije ni emigrantski niti ustaški, već hrvatski medij u Njemačkoj koji je otvoren i hrvatskoj desnici i ljevici, kao i svima onima koji zagovaraju dobrobit i napredak hrvatske države, za njezino promicanje, za povezivanje Domovine i njezina iseljeništva, za očuvanje hrvatskoga jezika i nacionalnog identiteta Hrvata, kako u Hrvatskoj tako i izvan Hrvatske.
Zbog svega navedenoga Fenix nije otvoren i ne može biti otvoren zagovornicima bivše propale države i « jugoslovenskog « komunističkog režima, koji je nanio niz još uvijek nepremostivih zala hrvatskom narodu.
Kako bi Fenix-magazin prikazali „emigrantskim“, umjesto što su secirali i vadili iz konteksta njegove objave, mogli su jednostavno prenijeti one zbog kojih je Fenix -magazin bio na meti Ljubasovog 7Dnevnog. I iz tih bi objava mogli zaključiti kako Fenix-magazin nije „HDZ-ov“ kao ni bilo koje druge stranke, već neovisni medij koji je otvoren svim hrvatskim strankama kao i srpskim strankama u Hrvatskoj koje, kao Demokratski savez Srba (oponent Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca) zagovaraju suživot u Hrvatskoj i Hrvatsku priznaju svojom Domovinom.
Jednako kao prema političkim strankama, Fenix-magazin je otvoren i prema svim vjerskim zajednicama u Hrvatskoj te prenosi njihova priopćenja. Na isti način je preneseno i po Faktografu secirano priopćenje Hrvatske pravoslavne crkve u osnivanju, što ne smatramo nikakvim grijehom, jer svaki narod ima pravo na svoju Crkvu pa i hrvatski pravoslavci koji osporavaju primat Srpske pravoslavne crkve na teritoriju Republike Hrvatske.
Nadalje, Faktograf, na osnovi, također, secirane objave iz Fenixove rubrike „Vicevi“, optužuje kako Fenix -magazin ima „lagani problem sa ženama“, što je zlonamjeran i netočan zaključak, jednako kao i ono vađenje iz konteksta Fenixova prenošenja reakcija i stavova hrvatskih katoličkih misija i drugih hrvatskih zajednica i udruga u Njemačkoj o smrti generala Slobodana Praljka.
Sve emigrantsko njima je ustaško
I zbog prenošenja tih stavova i reakcija iz hrvatskog iseljeništva, koje očito nisu po volji Faktografa, Fenix -magazin im je ekstremistički medij.
A to o ekstremizmu su dodatno potkrijepili navođenjem imena kolumnista Fenixa poput Zvonimira Despota, koji je kao i Fenix-magazin napadan i od hrvatske desnice i ljevice.
Sve to su začinili tekstovima u Fenixu objavljenih priopćenja ili stavova (Zorice Gregurić, M.P.Thompsona, biskupa Košića) ili prenošenjem tekstova u rubrici iz Drugih medija poput teksta o ne samo skandaloznoj, nego vrijeđajućoj i ponižavajućoj, huškaškoj predstavi Olivera Frljića premijerno izvedenoj u Satiričkom kazalištu Kerempuh,a koja uprizoruje i poziva otvoreno na ubojstvo i ubijanje neistomišljenika.
Među njima i Josipa Klemma i sve to baš pred obilježavanje, zamislite čuda, 25. obljetnice VRO « Maslenica ». Recimo ne znamo, zna li Faktograf, kako je upravo kao pripadnik SJP Lučko, Josip Klemm za zasluge u VRO Maslenica proglašen u RH policajcem godine te1993. godine!
Vjerujemo kako je to spominjanje „redatelja“ Frljića kojemu hrvatska država omogućuje umjetničke, blago je reći, performanse, gdje šest likova traži autora, gdje je i sam autor Pirandello izvrgnut sramoćenju.
Očito, najviše je to i zasmetalo Faktografu. Dakle, samo ono što rade i promiču, propagiraju, za što se Frljić i Faktograf zalažu i objavljuju je „demokracija, sloboda govora i borba za pluralizam“. Faktografska je to u stvari borba da drugi, koji drugačije razmišljaju, „kao u stara komunistička vremena“ ne mogu dobiti nikakve subvencije za svoj rad jer sav novac iz “sredstava dobivenih natječajima raznih državnih fondova” treba pripasti samo njima, jedinim pravim prenositeljima “istine i pravde” ali na “jugoslovenski” način.
Fenix-magazin / Marijana Dokoza
