Gitaru je počeo svirati u šestoj godini. U srednjoj je postao članom heavy rock banda, a već sa 21. godinu je snimio svoj prvi samostalni album. Na Splitskom je festivalu debitirao s pjesmom “Molim te, vrati se”, koju i nakon 22 godine nakon, publika pjeva s jednakim žarom.
F: Kako je to moguće?
Zato što sam radio jako kvalitetno. Kao kada se gradi zgrada, ako je sagradiš od kvalitetnog materijala i desetljećima će biti vrhunska.
F: Kroz tvoju karijeru su se provlačili različiti stilovi glazbe. Jesi li se sve te godine tražio ili je to bilo ciljano?
Karijeru sam počeo dosta opušteno i paralelno sam radio zabavnu i heavy metal glazbu. Teško je reći što više volim. To je kao da me pitate jel više volim pečeno janje ili prstace jer mi je i jedno i drugo najdraže. U zadnja tri mjeseca sam imao 25 koncerata, a od tih sam imao 22 kao Vuco, a tri sa mojim heavy metal bandom „Živo blato“. Znači totalno drugi stil i druge pjesme. Ljudi su različiti, ali nisam upoznao raznovrsniju osobu od sebe, a kad je čovjek raznovrstan onda mu nikad nije dosadno.
F: Od koga si primio tu raznovrsnost?
Moj otac je volio dalmatinske pjesme, a majka više narodne pjesme. Tako da sam oduvijek volio i jedno i drugo. S toga nije ni čudno da sam npr. napisao pjesmu „Stari se“ za Thompsona, a sa druge strane „Zapalit ću pola grada“ za Dragana Kojića Kebu. Obje pjesme su moje autobiografske i mogu reći da dobro „baratam“ sa svim tim stilovima glazbe.
U ženama tražim samo vrline!
F: Tvoje pjesme pjeva dosta hrvatskih pjevača. Za neke pjesme javnost nikada ne bi pogodila da si ih baš ti napisao.
U zadnje vrijeme nažalost manje pišem. Sa samo 23 godine napravio sam šest pjesama na albumu Mate Miše Kovača. Inače sam radio za Kemala Montena, Zlatne Dukate, Matu Bulića, Thompsona, Vladu Kalembera, Ivu Amulića, Nenada Vetmana, Alku Vujicu i još mnogo drugih. Sad sam baš napisao jedan dobar tekst i vjerojatno će to otpjevati Neda Ukraden. Inače radim i tekst i glazbu, a najlakše mi je uglazbiti tekst. Najbitnije je napraviti dobar refren, to je prvo što napravim kad pišem pjesmu.
F: Kaže jedna tvoja pjesma: „Ima žena, nema broja“. Koliko je žena bilo u tvom životu?
Bilo je svakako manje nego u pjesmama. Svaka žena je dobra na svoj način. A muškarce dijelim na dvije skupine. Jedna skupina u svakoj ženi traži mane, dok ja pripadam onoj skupini koja svakoj dragoj djevojci, ženi, dami pronađe vrline. Tako da je pjesma „Ima žena, nema broja“ istinita pjesma.
U frankfurtskoj Kaiserstraße sam bio nekoliko puta
F: I stare i nove generacije znaju za „Calen bite“ u kojoj pjevaš o poznatoj Kaiserstraße u Frankfurtu. Je li autobiografska?
Da, naravno. Bio sam u Kaiserstraße nekoliko puta, pogotovo dok sam bio mlađi. Ta je pjesma bila ispred vremena. Snimljena je 2001. godine a tek prije par godina je postala hit. Glazba i tekst su u ono doba bili previše progresivni. Tek nakon šest, sedam godina su izgleda ljudi počeli shvaćati poantu pjesme. Omladina je počela da prakticirati to i vidjeli su da tematika nije loša samo da nevalja to previše konzumirati (haha).
Nives Celzijus nije zahtjevna
F: U istoj pjesmi spominješ svog prijatelja iz Mainza Božu Šukera. Jeste li još u kontaktu?
Kako da ne. Mi smo veliki prijatelji. Vjerojatno ću imati u prosincu koncert u Frankfurtu i sigurno ću ga posjetiti. Ne vjerujem da ću tada u Kaiserstraße ali ću navratiti svakako kod njega u restoran.
F: Nedavno si snimio spot sa Nives Celzijus. Kako je bilo s njom surađivati?
Nives je glumila u mom novom spotu „Beč“. Odlično izgleda u tom spotu i vrijedi to pogledati. Ona je dosta profesionalna i nije zahtjevna puno i na mjestu je cura.
F: Voliš piti i ljubiti. Kako je izgledalo tvoje prvo pijanstvo?
Loše ali sjećam se dobro toga. Bilo je to 1987. godine kada sam išao u prvi razred. Čekao sam Novu godinu na Čiovu sa još dva prijatelja. Čuli smo da postoji vodka juice. To smo i pili ali smo malo omjer promašili pa je bilo malo previše vodke. Od tada više ne pijem vodku. Ali inače, moram reći bili smo dobri momci. Nismo pušili ni tada, ne pušimo ni danas. Ne pušim, ne pijem kavu, a drogu ni ne spominjem.
Vjerujem da ću provesti nekoliko milijuna godina u čistilištu!
F: Uskoro su predsjednički izbori. Kakav bi Vuco bio predsjednik države?
Mene u tom pogledu politika baš ne zanima. Naši predsjednici nisu baš bili sjajni i mogli su po mom mišljenju biti bolji. Kad bi imao veze sa politikom onda bi me više zanimao Sabor. Mislim da se treba popraviti zakon o autorskim pravima. Znači pričao bi o svojoj struci a ovo ostalo me i ne zanima. Ima ljudi koji su išli u školu za to, a ima i onih koji nisu pa danas vode politiku.
F: Što misliš o gay populaciji?
Ne razumijem ljude kojima sve smeta. Ima npr. onih koji vole komedije, a pljuju po vestern filmovima. Ako nešto volim, neću pljuvati po nečem drugom. Što se tiče gay populacije nadovezao bih se na staru izreku „Neka neko radi u svoja četiri zida što je god njemu volja“. Poštujem tuđu privatnost i intimu, kao što bi volio da drugi poštuju moju. Mene su u školi zbog duge kose dugo godina gledali čudno. Ja ne bih nikoga osuđivao jer svako svoj život živi. Nastojim živjeti u skladu s onim u što vjerujem, a vjerujem u Boga i samo se njega bojim. S toga nastojim da budem svaki dan bar mali dio bolji čovjek.
Umjeren u svemu
Vjerujem da ću provesti nekoliko milijuna godina u čistilištu ali ne bih volio završiti u paklu. Jer tko god vjeruje u raj vjeruje i da postoji pakao. Nama vjera ne dozvoljava da budemo radikalni. Ne smijemo biti previše kritični. Što je neko kriv, što se rodio npr. kao invalid? Ja dok sam bio mlađi, bio sam malo radikalniji. Ali sada kako nastojim piti, tako nastojim i živjeti. Umjereniji u svemu!
F: Planiraš li novi album?
Trebao bi izaći do Nove Godine. To će biti jedan pop zabavni album. A oko Nove Godine će izaći novi singl, koji će biti nastavak moje pjesme „Volim piti i ljubiti“. Nakon par mjeseci će izaći već drugi album, koji će biti više folk-rock album. Ne mogu miješati kruške i jabuke i pa radim dva albuma, pop-zabavni i folk-rock album. A koncerata uvijek ima. Ima jedno iznenađenje koje sam dugo čekao, ali evo i dočekao. Ove godine se na splitskoj rivi za doček Nove Godine očekuje se 70 do 80 tisuća ljudi, a glavni izvođač će biti Siniša Vuco sa svojim bendom. To je velika stvar i jedna velika pobjeda. Kažu da što duže se nešto čeka na kraju bude slađe. Taj koncert u mom gradu Splitu je jedna velika nagrada.
F: Tko je po tebi najpopularniji pjevač u Hrvatskoj?
Kad želiš vidjeti to je popularan pjevač u Hrvatskoj, provozaš se našom domovinom i gledaše plakate po zidovima i panoima. Lako je imati sponzore koji ti dadu lovu pa napuniš umjetnu dvoranu. Jednom sam bio na koncertu Mate Miše Kovača, bilo je to 1993. godine. Nisam ga tada još poznavao. Te iste večeri sam pjevao u jednoj diskoteci. Nakon svog koncerta otišao sam na koncert Mate Miše Kovača. Došli smo pred kraj koncerta. Imao sam tu večer pet puta više ljudi nego on. On je možda pjevao za stotinjak ljudi, ali je pjevao kao da pjeva pred sto tisuća ljudi. Tad sam vidimo njegovu veličinu. Kad je manje ljudi, moraš više dati jer moraš nadomjestiti nedostatak ljudi. Lako je pjevati pred punom dvoranom. I moja mater Vinka može pjevati pred punom dvoranom iako nema baš sluha kao moj ćaća Luka.
F: Već dugo ne dajte intervjue. Fenix ste ipak dali?
Osam godina nisam dao intervju i u Hrvatskoj dan danas ne dajem intervjue. Imam 43 godine i četvero djece. Sa 27 godina sam već imao dva sina i dvije kćeri. Radim za svoju djecu, a nije lako nama umjetnicima. Ali još sam u formi i mogu reći da mogu otpjevati kao nitko. Jednu stvar koju bi preporučio svima je da treba gledati dugoročno, a ne kratkoročno. Kod mene je bio težak put i bilo je svega i svačega, mnoga usporavanja i iz tog razloga nisam davao intervjue. Ovim putem pozdravljam sve čitatelje Fenixa i nadam se da će ljudi prepoznati da sam ja samo jedan korektni profesionalac.
Daniel Bošnjak
Članak je izašao u aktualnom tiskanom izadnju Fenixa
