Publika je odlično prihvatila naše “naopako” sviranje – Mia Elezović
Mia Elezović je vrlo rano započela svoju međunarodnu koncertantnu aktivnost. Održala je brojne solističke klavirske recitale, a nastupala je i u mnogim različitim komornim sastavima u Hrvatskoj, Austriji, Švicarskoj, Belgiji, Češkoj, Njemačkoj, Italiji, Sloveniji, Španjolskoj, Japanu i Americi. Kao solistica nastupala je sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Hrvatskim komornim orkestrom te Gudačkim orkestrom Gaudeamus. Kazushi Ono, Pavle Dešpalj, Pascal Rophé, Peter Škerjanec i Zlatan Srzić tek su neki od dirigenata s kojima je do danas vrlo uspješno surađivala. Članica je kvarteta Alisios Camerate kojom često nastupa. U posljednje vrijeme pažnju javnosti plijeni sviranjem “naopako”.
F: Okušali ste se u sviranju “naopako” s Terezijom Cukrov. Kako je publika reagirala na takav performans?
Terezija Cukrov i ja smo imale prilike nastupiti u projektu umjetničkog para Allora & Calzadilla “Stop, Repair, Prepare” u kojem smo izvodile vlastite aranžmane 4. stavka Beethovenove 9. simfonije (poznati dio tog stavka je sam kraj, kada vokalni solisti i zbor uz orkestar izvode “Odu radosti”). Posebnost tog nastupa leži u načinu sviranja klavira. Naime, sviramo “naopako”.
F: Naopako? 
Da, stojimo u, za tu priliku, posebno izrađenoj rupi u klaviru.
F: To znači da svirate obrnuto?
Da, znači da sve kako smo do sada naučili, kako svirati taj instrument “pada u vodu”, jer je sve obrnuto od onog sto smo naučili. Visoki registar više nije na desnoj strani već lijevoj itd.
Uz sviranje, napravili smo i “koreografiju”. Naime, dok smo svirale, pomicale smo se s klavirom koji je bio stavljen na specijalne kotače da nam bude lakše “gurati” instrument. Publika je bila oduševljena, jer takvo što nije još imala prilike vidjeti.
F: Predajete na Kraljevskom koledžu Liegu i jedina ste pijanistica u Hrvatskoj koja ima magisterij iz suvremene glazbe. Pomaže li vam to u poslu?
Predajem komornu glazbu, s težištem na glazbu 20. i 21. stoljeća na Konzervatoriju u Liegeu. Čini mi se da sam još uvijek jedina u Hrvatskoj koja ima magisterij iz suvremene glazbe, koji sam napravila na Manhattan School of Music u New Yorku. Znanje stečeno tim programom svakako mi pomaže u radu sa studentima, kao i na polju svog švicarskog djelovanja.
F: Na što ste posebno usmjereni u glazbi?
Da što vjerodostojnije oživim notni zapis, sto uključuje formalnu analizu kompozicije, stila i karaktera. Glazba je univerzalni jezik koji budi dobru energiju i kreativnost kod svakog čovjeka.
Smatram da smo mi, reproduktivni umjetnici, odgovorni za poticanje takvih vibracija, s obzirom na stanje kolektivne svijesti u kojem živimo.
F: Trenutačno ste u Hrvatskoj, no imate adresu i u Kölnu. Živite li na dvije adrese ili ste se vratili u Hrvatsku?
S obzirom da imam status slobodnog umjetnika, nalazim se tamo gdje sam pozvana, bila to Hrvatska, Njemačka, Belgija ili neka potpuno druga sredina. Zapravo sam putnik i teško se može reći da imam jednu adresu.
Marijana Dokoza
