Nedavno smo u Fenixu, potaknuti jednim medijskim natpisom u jednom “iseljeničkom portalu” koji stalno forsira priče o tome kako je isplativo otići iz domovine radi dobre zarade, objavili članak pod naslovom “Zašto ljude lagati? Donosimo kolike su uistinu plaće u Njemačkoj!“. U njemu smo naveli prave satnice i zarade pojedinih grupa radnika/ca u Njemačkoj te iz stvarnih primjera pokazali kako i nije baš sve tako bajno. Taj naš tekst naišao je na veliku čitanost ali i brojne reakcije Fenixovih čitatelja.
Svojim komentarom na naš tekst osvrnula se čitateljica iz Kanade gospođa Mirela Šebalj koja je u svom komentaru ispričala svoju životnu priču koja počinje prije nešto više od godine dana razmišljanjem o boljoj budućnosti u nekoj od razvijenih zapadnih zemalja a završava u stvarnosti punoj odricanja, odvojenosti od najbližih i mukotrpnom radu kako bi se preživjelo.
Dirljivo pismo gospođe Mirele Šebalj, koje je objavljeno kao komentar ispod našeg teksta te samim time nije toliko uočljivo, prenosimo u cjelosti kao zaseban tekst jer držimo da to zaslužuje:
Potaknuta ovim (Fenixovim) člankom i konačno jednim rijetkim ali iskrenim pismom, odlučila sam i ja iznijeti svoje mišljenje. Naime teško je to reći u par redaka ali ukratko ista priča. Ja sam sa suprugom u Kanadi, takozvanoj i popularnoj i ekonomski razvikanoj Alberti. Potaknuta svakojakim pričama o tome da je ovdje život doslovce bajka, bezbrižan, samo radiš i dobivaš velik novac, tu se kupuju stanovi, auti, kuće….za par mjeseci rada. E pa nakon više od 1 god života provedenog u Kanadi, shvatila sam da sam upala u jedan začarani krug laži a iz kojeg sad nemogu van i teško se mogu vratit.
Ukratko, trenutno se jedna od vodećih ekonomija svijeta nalazi u recesiji. I tek nakon što malo proživis ovdje shvatiš da je nemoguće da jedna svijetski vodeća ekonomija ovisi o nafti i samo nafti. Da na krizu reagira izrazito agresivno, bez imalo čekanja ili promišljanja, a da ne kažem da bi se koristile rezerve da bi se prebrodila kriza . Drugim riječima ogromna nesigurnost. Jer danas jesi a sutra već nisi. Nema tu milosti. Nadalje, pustimo krizu. Recimo da sve cvijeta. Ovdje su plaće za Hrvatske prilike ogromne. Ali kad to usporedimo sa kanadskim standardom, možes fino preživjet i to je to. Kad kažem preživjet pod to smatram činjenicu da ti frižider neće nikad bit prazan, ali isto tako da nećes sad moći zadovoljavat malo luksuznije potrebe.
Nadalje, na vrijeme ćes platit svoje obaveze, i sablasno skupo podstanarstvo. I kad to sve podmiriš nema ti više prostora za nekakve ekstra dodatke. A da ne kažem, jer to NITKO ne spominje, da žena ako ima dijete ne isplati joj se radit, jer naše žene ovdje zaraduju za kikiriki , i kad plate vrtić od cca $850 njoj ostane nit pola plaće. Dakle ispada da je normalna potreba luksuz. Ajmo dalje. Izlasci…….ghm, ne znam tko si to ovdje može priuštit osim Kanađana. Putovanja…..pa recimo možda jedno god, i to u jeftin Mexico ali pod uvijetom da ti kroz godinu nema potrošnje jer se štedi za Mexico. A kući da odeš…..e to ti je san. Naime za to ti treba bogatstvo. Jer avionska karta još bi se nekako i skupilo za to, ali onda ajmo dalje. Novac za Hrvatsku, pa nakon što se vratiš čeka te renta od $1300-1800, čekaju te računi koje moraš platit, jer ovdje nema sutra ću, i još ti treba novac da preživiš 2 tj. do idućeg Paychecka.
Dakle nemoguća misija otić kući. O pričama da se ovdje kupuju kuće samo tako. Pa ne znam dali je itko ikada spomenuo da uopće da bi dobio kredit trebaš dat 5%. I tako ja jednom upitah bankovnog službenika da šta se dogada sa tih mojih 5%(cca od $13000-20000). A on će meni: This is price of your credit. Dakle drugim riječima -poklonio si nekom te silne novce. A da bi uopće to imao u kešu treba ti dugacak period i naravno ogromna odricanja. I kad konačno dobiješ taj kredit, e onda si Baja. Imas kuću ali vidi vraga……nemas dolara u džepu. Jer sve ode na kredit za kuću, i na ostala bolesna davanja.
Pričaju gorivo je jeftino. Da je jeftino- je, a ne pričaju da u danu naprave čak i do 80 km da bi došli do posla i nazad. Dakle jeftino gorivo ovdje gubi smisao, koji mi imamo.
Samo ću reći da moj suprug je dobio jako dobru satnicu, a ja radim za malo više od minimalca(unatoc diploma, I položenom kanadskom certifikatu), ali barem je posao uredan i čist. I zato moram bit sretna. Doduše nisam sretna kad dobijem paycheck jer shvatim da sa njim ne mogu ništa osim ga pridružit suprugovom pa onda se to pokrpa.
Kad bi ljudima rekla da mi je plaća cca 11 000 kn, ajme šta bi rekli. A ja ću na to reći samo jedno: Ja kao žena, sa tim primanjima nikada ne smijem nit pomošljat odvojit se od muškarca jer bi spala na prosjački štap. Dakle platila bi si sobu cca 3200-4000 kn, i za ostalo mogu si priuštit skromnu spizu, kako bi naši dalmoši rekli. Pa vi sad vidite vrijednost plaće od 11 000 kn u Kanadi. A da vam ne kažem dalje da žene ako se domognu kakvog uredskog posla, i to za kikirikiki, su presretne, jer barem su uredne i čiste i onda zanemariš taj kikiriki. U protivnom, čistiš, radiš u skladištu ili ak imaš sreće na blagajni. Pa ako lažem, neka mi Bog uzme za zlo. I nema ništa loše u tome da čistiš ili radiš u skladištu, već je problem što sa tim novcem ne možeš NIŠTA. Nit preživjet a kamoli štedit.
A kad smo već kod štednje, samo da napomenem da unatoć suprugovoj dobroj satnici i mojim primanjima koji nam nadopune rupe, mi smo uštedjeli smiješan iznos. Ok uštedjeli smo, ali daleko, daleko od onoga što smo željeli. Dakle samo ću vam reći da smo uštedjeli toliko da nemamo nit za god u Hrvatskoj. Oboje radimo god dana u Kanadi.
Nitko vam ne govori o troškovima. E pa ja ću vam reći da ako želite rentat kulturan stan(a to je ovdje jako važno naglasit, jer nebi voljeli da vam badbugs seću po kući),treba vam od $1350-$1700. Nadalje dodajte na to mobitele cca $60×2, internet i tv $100-130, registracija $130-150 i tu smo već na $1900(ako uzimamo srednje vrijednosti). Za gorivo vam treba otprilike $300, nekom manje a nekom više. I već smo na $2200 a gdje su tu jos vrtić, hrana, škola…. Ako uzmemo u obzir da prosječan Hrvat ovdje zaradi $ 3200 muški i $ 1500 žena onda je to $ 4700. Pa kad odbijete samo osnovne troškove od $2200 ostane vam $ 2500. Dakle hrana, eventualna odjeća ili obuća a o izvanrednim aktivnostima neću nit pričat. I sad vas pitam šta ćete stavit na stranu? Netko će reć da sam bahata, ali ne ja sam samo realna. Jer ako smo preletili ocean, otišli u zemlju gdje je 7 mj. led i snjeg, gdje je Bog rekao laku noć, gdje je kultura daleko iza Europe, onda ne znam dali je to to pošto smo došli.
Najbolja opcija, i moj iskren savjet je da muski dođu sami. Jer u toj situaciji troškovi su apsolutno reducirani i plaća samo sobu I onda se može dobro zaštedjet. A sve druge opcije su mučenje. Osim ako nisi dokor ili neki informatički stručnjak pa te firma zvala, ili znanstvenik. Ok, ima tu nekih zanimanja koja mogu više zaradit a zbog tipsi. Tu bih izdvojila frizerke(male satnice, ali dobre tipse, ali opet moraš imat sreću radit u salonu koji ima posla), konobarice(opet dobar restoran i dobre tipse) ili ako si građevinac i imao si sreće upast u firmu koja je zaista poštena, ima puno posla i dobro te plaća. Ovo sve ostalo, živi iz dana u dan i zavaravaju sami sebe ali i druge.
Dakle da sumiramo. Život u Kanadi je daleko, daleko od bajke koju slušate i gledate. Posao (bilo kakav) je lakše naći nego u Hrvatskoj, plaće su redovite(a šta možes sa njima je drugi par rukava). Ne kažem da se neda živjet, ali niti blizu kako se to prezentira. Živjet ćeš i plaćat racune, hranit ćes se i to je to. Ovdje ljudi koji dođu zaborave da život čine i neke druge stvari osim plaćanja računa i stanarine ili kredita, i da su baš zbog toga i došli ovdje. Ali zbog straha i srama od vlastitog neuspijeha(a što nema veze sa neuspijehom, već visokim standardom) nikada neće to priznat. I onda se mire sa situacijom i pričaju bajke, a ljudi u Hrvatskoj grizu nokte jer bi sve dali da su ovdje. A reći ću vam samo da ima mnogo onih koji su sad ovdje i sve bi dali da su u Hrvatskoj, ali pod uvijetima koje su imali prije nego šta su otišli. Opet kažem, čast izuzecima jer ima ih. Ali takvih ljudi koji zaista žive Kanadski san, ovdje je malo. Ali ima ih. I ne znam dali ste baš vi ti koji ćete bit među njima. Jer razlike izmedu Kanade i Hrvatske nema, osim sto je plaća na vrijeme. Ostalo, ama baš sve funkcionira po Hrvatskom sistemu(rođak, brat).
Nadam se da ćete barem malo od ovog mog širokog teksta uzet u obzir. A opet to je samo sitnica naspram onoga što bih mogla ispričat.
Mirela Šebalj
