Lourdes. Mjesto svih susreta vjernika Europe, pa tako i Hrvata. Puno nas je koji živimo po Zapadu. Puno! Mnogo nas je koje privlače Gospina svetišta. Imamo ih i po misijama u koja odlazimo osobno ili zajednički, privatno ili organizirano. Imamo i u domovini svetišta u koja ljeti zalazimo i gdje se duhovno osvježavamo, ali, jedno istinsko i privlačno mjesto za sve Hrvatske katoličke misije Zapadne Europe jest – Lourdes. Tu u to „zabito“ francusko mjesto svake godine oko Uzašašća tisuće i tisuće Hrvata iz iseljeništva hrli i žuri a milijuni Europljana pune ga cijele godine.
Autobusi puni hodočasnika iz misija i hrvatskih zajednica, koje organiziraju hodočašća, susreću se u Lourdesu. Tih dana se hrvatski jezik čuje na svakom koraku. Nema kutka, crkve, restorana ili kafića (u slobodno vrijeme) da se ne susreću Hrvati. Nije to ništa posebno ali, daleko od rodnoga kraja i domovine, u jednom stranom svetištu, to je ipak događaj.
Neopisiva privlačnost Lourdesa
Čim se dođe, umoran ili nenaspavan, jer obično najčešće hrvatska iseljenička putovanja traju u noći, uzbuđen-a i znatiželjan-a, žuri se u svetište. Prvi ili „stoti“ puta – svejedno. Privlačnost je neopisiva. Mlado i staro, muško i žensko, zdravo ili bolesno – sve hrle Majci Mariji u prostore svetišta. Ma, samo doći, sjesti na klupu, promatrati i šutjeti – sasvim dovoljno je da se duša napuni i vjera „procvjeta“.
Nikako se ne smije propustiti nekoliko važnih stvari. Prvo „kupanje“. Nije to kupanje kako ga mi shvaćamo, nego ući u vodu koja nije ni hladna ni topla ali duhovno ljekovita, san je svakog hodočasnika. Tu se satima čeka, odvaja se vrijeme od doručka i drugih točaka da se dođe na red. A nakon toga priče i prepričavanja o dojmu često sliče na vrhunski doživljaj nečega neobičnog. Ulazak u vodu u maloj betonskoj kadi, kratko uranjanje, izgovaranje molitve, izlazak i oblačenje bez brisanja su neobjašnjivi trenutci Gospina „čuda“.
Noćna procesija sa svijećama
Tri dana tri sv. Mise: jedna je u Bernardičinoj crkvi, gdje se organizira i sv. Ispovijed za sve hodočasnike. Procesija sa Presvetim Oltarskim sakramentom kroz svetište pa u podzemnu baziliku, koja prima preko 30 tisuća vjernika, je toliko šokantantna da svakomu oči stanu. To betonsko zdanje prekriveno zemljom i livadom doima se veličanstveno i lijepo. Gore ništa, a pod zemljom čudesa moderne izgradnje. Ove godine, iznimno, su Hrvati imali prvog dana svoju zajedničku sv. Misu.
Noćna procesija sa svijećama je priča za sebe. Ispred spilje ukazanja redaju se grupe i kreću na 2 kilometra dugu procesiju. Na čelu je amblem ili zastava misije ili grupe, a iza su skupine koje joj pripadaju. U rukama su upaljene svijeće a na usnama molitva i pjesma. Najviše hodočasnika ova procesija „potrese“ do suza jer nosi jednu iskonsku, duboku osjećajnu poruku. Evo radi čega: Sve grupe svijeta na svome jeziku mole molitve krunice ili neke druge pobožnosti, čiji su predstavnici okupljeni oko oltara ispred bazilike a svi mi smo u Gospinoj koloni, lagano hodajući dugom stazom svetišta, te odgovaramo na svom jeziku. Posebno je dirljivo kada počme pripjev pjesme:…Ave, Ave… ili slične… podizanjem svijeća uvis, slijedi prava eksplozija oduševljenja i sreće.
Doživljaj Lourdesa
Susreti u hotelu, na putu za svetište ili u njemu daju nam prigodu vidjeti svoje susjede, prijatelje i rodbinu. S njima se sresti, popričati i obnoviti stare uspomene čest je slučaj. Zato su ovo dani koji obogaćuju i privlače…Lourdes je jedna teško ispričana priča. Jedna teško ili slabo moguća vjerodostojna svjedodžba. Zašto? Zato što su siromašne naše riječi da prenesu ono što se tamo doživi. I ove godine par tisuća samo nas Hrvata a desetci tisuća drugog svijeta iz cijeloga svijeta. Nebrojeno puno kolica, bolesnika, osoba u velikim potrebama svjedoci su da je Lurd jedno mjesto velike ljudske čežnje za „ONIM GORE“ i ogromnog Božjeg i Gospina milosrđa dolje od vjernog puka koji je jako puno u nevoljama. Čija noga u ovo svetište jednom zakorači ona ga „zalijepi“ za sveto tlo i poziva opet dogodine na ponovni dolazak. Tu se obnove sve stanice i pore našeg bića, jer ako duša „procvjeta“ i tijelo ubire dobre plodove.
Taj nevjerojatni fra Vlado Ereš
Dojmljiva točka ovog hodočašća je Križni put koji se moli uz Kalvariju. Svaka misija bi trebala moliti sa svojim svećenikom. Grupa za grupom ide uz gorje prema planini i moli. Ta omiljena pobožnost u našem hrvatskom narodu bude u nečem fenomenalna. I tu jedna neobična pojava i ove godine. Hrvatski misionar u Švicarskoj fra Vladimir Vlado Ereš moli iz svoje duše, bez molitvenika i pisanog teksta, te privuče tako puno vjernika na ovaj vrlo dirljivi i emotivni križni put.
U Lourdesu postoje mnoge pobožnosti među kojima je posebno osjetljiva i privlačna „Pobožnost križnog puta“. Puno desetljeće tu pobožnost za svoju misiju, i za sve ostale zajednice koje se pridruže, moli i predvodi fra Vlado Ereš, voditelj Hrvatske katoličke misije Lausanne-Wallis u Švicarskoj.
Moli bez molitvenika
Sve je započelo prije desetak godina prijedlogom subrata i prijatelja fra Marinka Vukmana, koji je zamolio fra Vladu da on predvodi pobožnost. Kako tada tako do danas. Godinama su se pridruživale grupe i grupe; misije i misije. Bude ih i po nekoliko stotina. Fra Vlado moli bez molitvenika i pomagala. Bude vrlo pobožno, emotivno i tužno, jer u ovoj molitvi se mi Bogu „ne hvalimo“ nego mu iznosimo svoje muke, slabosti i poteškoće. Svatko se pronađe u svakoj rečenici. Suze se liju, čuda se događaju i molitva bude jako doživljajna. To se prepričava od uha do uha. Na dolasku u Lourdes svi žele doznati „kada fra Vlado moli“? Iako ta pobožnost traje prilično dugo, nitko nije ni primjetio njeno dugo vrijeme trajanja. Dapače, mnogi bi željeli i da je još i dulje. Nakon što završi ovu pobožnost već se propituju hodočasnici kada je sljedeći puta- I tako fra Vlado i popodne mora ponoviti tu molitvu.
Dvije knjige o Lourdesu
Fra Vlado je svoje Lourdske pobožnosti stavio u svoje dvije knjige: „Naš križni put u Lurd“ i „Čudesna lurdska priča“. U jednoj knjizi je spomenuta i opisana pobožnost a u drugoj je sve o Lourdesu kao svetištu i njegovoj povijesti. Knjige su jako tražene i doživjele su 5 (pet) izdanja. Nakon pobožnosti bude velika jagma za njima na izlazu iz molitvenog prostora. One se nose kući kao prelijepe uspomene i cijelu godinu se samo o tome govori. Potpisnica ovih redaka je je te davne prve godine sve snimila i prenijela fra Vladine molitve na papir, u knjigu, i pomogla mu u pripremi te knjige koje s posebnom radošću nudim u Lourdesu.
Za Fenix-magazin/SIM/Kata Čančar
