U Knjižnici Sesvete, na Kulturnom četvrtku u Sesvetama, 7. travnja 2016. godine na priredbi „Bliski susreti pjesničke vrste“ predstavljen je hrvatski književnik Tomislav Marijan Bilosnić i njegova pjesnička zbirka Vrt
U Knjižnici Sesvete, na Kulturnom četvrtku u Sesvetama, 7. travnja, na priredbi „Bliski susreti pjesničke vrste“ predstavljen je hrvatski književnik Tomislav Marijan Bilosnić i njegova nova pjesnička zbirka Vrt.
Pred sesvetskom i zagrebačkom publikom, a bilo je i onih koji su došli iz Varaždina, uz autora sudjelovali su mr. sc. Davor Šalat, književni kritičar, dr. sc. Željka Lovrenčić, književnica i književnik Ivan Banić, voditelj ove poznate tribine.
„Ukoliko je vrt doista mjesto gdje se dodiruju vječnost i vrijeme, ukoliko se taj događaj odnosi na sve što vrt obuhvaća, a to je zapravo cijeli svijet, onda tim događajem biva zahvaćena svaka pa i najsićušnija stvar, onda dolazi do najvećega mogućeg podudaranja vitalnosti i zakonitosti makrokozmosa i mikrokozmosa („Pogledam li bolje to se zvijezde rađaju na zemlji/ to je oko Stvoritelja/ Svjetlost vrta izlazi iz govora zemlje/ to je oko Majčino“), onda – ako ćemo govoriti u Eliadeovskim terminima – sav život, svaka najmanja i najveća stvar („I maleni puž/ u vrtu postaje biser“) bivaju hijerofanijom, odnosno očitovanjem svetoga.
Sveti pak prostor zaposjeda sav onaj profani, pa monoteistički Bog ili panteistički obogotvoren kozmos bivaju sve u svemu.
Dolazi, dakle, do ekstatičnoga ili mudrosnog jedinstva subjekta i objekta, a takva – za našu „običnu“ stvarnost često paradoksalna – situacija najbolje se može izraziti poezijom, odnosno snažnim figurativnim jezikom koji se probija i tamo gdje svaka logika zastaje.
Bilosnićeva poezija zapravo i nastoji biti stalno obnavljanje, aktualiziranje tog stapanja subjekta i objekta, stvaranje „svetog“ prostora i „svetog“ vremena u kojemu se „posvećuje“, produhovljuje sav stvoreni svemir te sva ljudska kultura i umjetnost.
Taj sveti prostor, uz to što ga utemeljuje ontološki i kozmološki, Bilosnić uvelike doživljuje i lokalno, šireći ga u koncentričnim krugovima – od vlastite kuće i vrta, zatim zavičajnog prostora Ravnih kotara, Zadra i Velebita, širih hrvatskih državnih i povijesnih prostora Like, Dalmacije, Hercegovine, Boke Kotorske, do cijele Hrvatske i njezinih krajnjih sjevernih i istočnih rubova, sve do vrtova kao posvećenih prostora širom svijeta (Jeruzalem, Aleksandrija, Vatikan, Arles, Elbasan, Marakeš, Istanbul, Meksiko, Perzija, Kina). – kazao je, između ostaloga Davor Šalat.
„Riječ vrt navodi nas prije svega na rajski vrt pun sreće i blaženstva, na mirisne vrtove, ali i na one muke i zala. Kod Bilosnića to je središte u kojemu se isprepliće nebeske i zemaljske sile, mjesto gdje čovjekova duša nalazi žuđeni spokoj, gdje se pjesnik susreće s apsolutnim, za čime traga.“- rekla je Željka Lovrenčić.
Ivan Babić govoreći o Bilosniću kao svestranom umjetniku i njegovoj zbirci pjesama Vrt, istakao je činjenicu kako je ova zbirka nagrađena nagradom „Neretvanska maslina“, te da je o njoj pisalo dvanaest uglednih hrvatskih književnih teoretičata i kritičara, što predstavlja neuobičajeni rekord.
U tom kontekstu spomenuti su i neki od tekstova o Vrtu, kao oni koje je napisao dr. sc. Tin Lemac, dr. sc. Dragan Gligora, dr. sc. Sanja Knežević, Đuro Vidmarović, Mato Nedić i Enerika Bijač.
Knjiga pjesama Vrt Tomislava Marijana Bilosnića (1947.), objavljena krajem 2014. godine, na poetskoj i kompozicijskoj razini predstavlja idejno trojstvo Bilosnićeve faze meditativnog i augustinovskog traganja za iskonom. Zapravo, moglo bi se kazati da je cijela zbirka Vrt usložena na trojstvu – kozmogonijska obnova svijeta, pripadnost zavičaju i domovini, osamljeničko-intimistička autorefleksija života.
