Gdje god je mlada sopranistica Kristina Šop pjevala, oduševila je. No, ne i svoga oca. Ne zato jer je nije htio slušati. Nije uspio. – Moj tata je umro dosta mlad. Imao je 52 godine, a ja sam tada tek imala 16 godina i još nisam počela pjevati. Njegova smrt za mene je bio veliki šok. Tako da sada uvijek kada pjevam, pjevam za njega. Tko zna, možda on odozgo sve prati – kaže Kristina.
Imala je samo tri godine kada je s roditeljima iz Slavonske Požege doselila u Njemačku, u München. Roditelji su joj htjeli zaraditi malo novaca i vratiti se u domovinu, baš kao i svi. No, to im nije uspjelo.
Prve sate pjevanja Kistina je dobila sa 16 godina. Podučavala ju je američka operna pjevačica Delcine Stevenson koja je u Americi surađivala i sa slavnim Leonardom Bernsteinom. Kristina je studirala i solo pjevanje na Glazbenoj akademiji u München. Izučavala se i kod jako uglednih profesora kao što su Ingeborg Hallstein i Barbara Bonney na Mozarteumu u Salzburgu. – Klavir sam počela svirati sa samo osam godina i zapravo sam preko klavira došla do klasike. Kao malo dijete sam htjela postati pjevačica, ali za popularnu glazbu. Moji roditelji nisu veliki glazbenici, niti su slušali klasičnu glazbu. Otac je jedini u obitelji malo svirao harmoniku i gitaru, ali u meni se rodila ta ljubav – priča Kristina.
Sretna sam da glasom mogu dotaknuti ljude
Kristina danas ne može ni predahnuti od brojnih koncerata i opernih angažmana u Njemačkoj i inozemstvu. Nastupi u Hans Seidel Stiftung 
Münchenu, u komornoj operi Neuburg, Bavarskoj komornoj operi, kongresnom centru Bad Homburgu, Abbazia di Cervara di Portofino (Italija) i u Münchenskoj filharmoniji samo su neki od njenih značajnijih nastupa. Raduju je, kaže, angažmani u Hrvatskoj. – Naša je zemlja jako lijepa i ljudi su srdačni, otvoreni. To mi nekada u Njemačkoj nedostaje. Nedostaje mi i naše more. Koncert koji sam imala ovo ljeto u Istri je bio jako dobro posjećen i ljudi su bili oduševljeni. Bila sam sretna da svojim glasom mogu dotaknuti te ljude – kaže Kristina.
U Istri se družila i sa hrvatskim iseljenicima iz Kanade. Kaže, njima najviše nedostaje hrvatska klima i ta hrvatska srdačnost.
Open-Air koncerti donose uzbudljivost
I sama zbog posla često putuje, pa nije čudo da joj se katkad dogode smiješne i neobične stvari. – U Italiji sam imala Open-Air koncert sa komornim orkestrom. Tu su večer prognozirali kišu, ali organizator za to nije mario. Nije dao prekriti binu na kojoj smo pjevali i svirali pa smo svi odradili svoj posao dok je padala kiša. Glazbenici koji su imali instrumente, a svaki glazbenik ima poseban instrument koji čuva i na koji je naviknut, su bili na rubu živaca. Malo bolje smo prošli mi pjevači, ali ti Open-Air koncerti su uvijek pomalo uzbudljivi – smije se Kristina.
Uskoro planira snimanje nosača zvuka s vokalnom ženskom skupinom HKM Lira, operni projekt s komornom operom u Münchenu, a čekaju je i pet koncerata u Istri. – Htjela bih napraviti svoj CD. Već sam bila u tonskom studiju i snimila nekoliko pjesama – otkrila je Kristina.
Od Čarobne frule do Die Fledermaus
Jako volim Händela, Mozarta, Verdia, Puccinia i Bellinia a i operetu i mjuzikl. U posljednje vrijeme pjevam i Jazz. Imam jako raznolik repertoar, ali moj operni repertoar kreće se od Mozartove Papagene u “Čarobnoj fruli” do Musette u “La Bohème” i Adele u “Die Fledermaus”.
Inače, Kristina Šop osvojila je i drugo mjesto u izboru Večernjakove domovnice 2010 za najpopularniju glazbenicu u hrvatskom iseljeništvu.
Tekst je u cijelosti objavljen u tiskanom izdanju Fenixa
