Home > VIJESTI > SVIJET > NJEMAČKA > KOMENTAR Katarina Pejić: Što se smjelo u komunizmu i za što je trebalo hrabrosti
Katarina Pejić
Katarina Pejić

KOMENTAR Katarina Pejić: Što se smjelo u komunizmu i za što je trebalo hrabrosti

Suša i glad pedesetih je toliko bila velika da franjevci na Plehanu nisu imali brašna za hostije. Pokojni pradjed je u to vrijeme izrađivao mlinsko kamenje i uspio je te godine zamijeniti kamenje za brašno, a jedan dio brašna je odmah dao franjevcima na Plehanu da naprave hostije.

Naravno loše se proveo kasnije zbog toga. Ali pradjed je bio poznat da se odupirao komunističkom režimu,  plaćao porez i za čitavo selo ali se nikada nije krio niti zatajio vjeru u Boga i da ide u crkvu.

Podsjetila me ta priča na rasprave ovih dana što se smjelo a što ne u komunizmu. Je li se smjelo reći da si Hrvat ili samo da si iz Hrvatske?

Moje iskustvo kaže da se moglo reći ali je za to trebalo imati hrabrosti, jednako kao što se smjelo reći da vjeruješ u Boga. Nisu smjeli oni koji su željeli funkcije, jer kraći put do uspjeha je bilo negiranje svoje vjere i nacionalnog identiteta. Nisu smjeli oni koji su prodavali jeftino svoje hrvatstvo pa se potpisivali i ćirilicom kako bi mogli biti direktori, pa makar imali i samo četiri razreda osnovne škole, kako bi dobili društvene stanove, dobar posao, napravili vikendicu, da bi dijete poslali na skupe studije u inozemstvo (kojima je to bilo dopušteno).

Da, u crkvu nisu smjeli ići oni koji su se dodvoravali za vlastiti probitak, oni koji su cinkali svoje susjede, rođake , prijatelje. Mogao se čovjek izjasniti kao Hrvat a ne samo kao katolik (iako je bilo i takvih), mogla se slušati i naša himna Lijepa naša (emitirala se uvijek u ponoć na Radio Zagrebu). Oni koji su se dodvoravali komunističkoj vlasti i izjašnjavali Jugoslavenima danas, nažalost, opet sjede u istim ili sličnim foteljama. Većinom su u službi takozvanih domoljubnih stranaka, a nerijetko se guraju i u prve redove u crkvi te se pričešćuju bez ispovijedi. A sve to rade kako ih netko ne bi pitao što su radili u komunizmu.

Mi koji smo išli u crkvu i slavili naše katoličke blagdane znamo da se smjelo ići u crkvu i govoriti da smo Hrvati. Doduše, to hrvatstvo nije bilo lako izražavati kako ne bi bili optuženi za nacionalizam. Ali moglo se, i mogli su svi oni koji nisu bili uvlakači u komunistički sistem i njegove pogodnosti reći da su Hrvati, što uvijek nije bilo lako. A sve zato da ne budu označeni kao nacionalisti.

Zna se tko to nije mogao. Nisu mogli uvlakači u sistem koji su svoj križ i vjeru mijenjali za fotelju. Većina njih nerijetko danas prodaje domoljublje i opravdavaju sebe zato što nisu išli u crkvu. Pritom kriju svoje krsne listove iz devedesetih duboko u ladicama. A ti krsni listovi im i ne trebaju jer oni ionako nemaju ništa s onim vjerskim. Vjera i nacionalni identitet njima treba samo po potrebi. Zato se natječu tko će više puta biti viđen na svetim misama, jednako nekada kad su se dokazivali u nijekanju Boga.

Fenix-magazin/Katarina Pejić

Pogledajte drugo

Devcic 1 (3)

Novo izgled internetskog portala Informativne katoličke agencije

Informativna katolička agencija 20. rujna je predstavila svoj novi izgled. Novi portal ika.hkm.hr još je ...