Home > KOLUMNE > KOMENTAR Đuro Božanović: Božić nekad i sad
hrvatsko božićno drvce u Düsseldorfu
hrvatsko božićno drvce u Düsseldorfu

KOMENTAR Đuro Božanović: Božić nekad i sad

Što nama Hrvatima predstavlja Božić danas, a što je nekada bio? Često mi se to pitanje mota po glavi kad dođe vrijeme božićnih blagdana!
Gdje god se okrenem osjetim nervozu ljudi, jedni sviraju u prometnicama, drugi nervozno trče kako bi stigli na javni prijevoz, … Svi nešto dobacuju jedni drugima i svi bi najradije preskočili one ispred sebe…

Zbog čega sve to? Je li tome uzrok Božić, blagdan koji je simbol obiteljskog zajedništva, ljubavi,  mira, vjere, …? Zaboravimo li na trenutak sve navedeno kada pohitamo u kupnju, kada moramo potrošiti dvije plaće u 3 dana da bi osjetili radost božićnog duha. Jer, moramo kupiti mami, tati, djeci, bratovoj djeci, sestrinoj djeci, pa onda kupnja za supruginu stranu – i opet sve isto. I tako to sve u par dana. Pritom još i kupiti božićno drvce,  ukrasiti ga i kuću osvijetliti lampicama da ne bi bila manje okićena od susjedne kuće. A onda pripremiti kolače, 100 vrsta, ručak s 20 različitih vrsta jela itd.

Da to je današnji Božić.

Već nekoliko godina tražim svoj mir u predbožićno vrijeme. Želim sa svojom obitelji uživati u pripremi za taj sveti dan, uistinu uživati gledati dječicu ispod božićnog bora  kako se igraju u slami i gledaju u jasilice. Da, ta slama koja nas ništa ne košta najaveći je dar dječici. Pustili smo ih da je razbacaju po cijeloj kući i po sto puta smo pospremali slamu za njima. No, nikada mrzovoljno jer je Božić, jer se rodio mali Isus na slamici. I  svi smo sretni, radujemo se kao što se raduju i narodi rođenju našeg gospodina.

Nije li lijepo praviti sa svojom obitelji kuglice za ukrašavanje bora, umotavati orahe u foliju, otići u šumu pokupiti nekoliko borovih češljeva, okititi ga s nekoliko jabuka itd. Da, tako smo nekada uživali zajedništvo bez stresa za blagdan kada nam se Spasitelj rodio…. Nastojim prenijeti to na svoju obitelj na svoja tri mala anđela i suprugu koja ima pravo kad kaže da ipak moramo nešto djeci staviti pod bor jer sutra će ih u školi netko pitati što su dobili, a nešto moraju jer svi ostali će dobiti. Nekoliko sati poslije dobiju i oni kupljene darove iz silno širokog spektra u trgovačkim centrima.

Jer, tko će objasniti drugoj dječici da je njihov tata napravio lutku od kukuruza, da su vozili traktor od drveta kojeg je za njih napravio njihov tata te da su mu oni u tome pomagali.   Ne, njima je kao i ostalima lakše reći dobili smo Elza mikrofon ili pak nešto slično. Tužno gledam u samoga sebe u ogledalo, gledam i svoje prijatelje i kolege, gledam i sve druge oko sebe kojima se Božić toliko iskomercijalizirao i donio toliko stresa da sve to teško podnose.

Zato bih volio osjetiti onu božićnu radost koju sam imao u djetinjstvu, kada se nismo prilagođavali  “modernim” proslavama Isusovog rođenja, osjetiti onaj Božić po starim, skromnim i lijepim obiteljskim proslavama rođenja Krista.  Uvjeren sam kako su nam potrebniji ti dani obiteljskog zajedništva u toplom obiteljskom domu a ne vrijeme provedeno u obasjanim ali hladnim i bezosjećajnim trgovačkim centrima u kojima mnogi provedu slobodno vrijeme u današnjem nimalo bezazlenom vremenu.

Fenix Magazin/Đuro Božanović

Pogledajte drugo

Prva momčad Croatije Frankfurt

Croatia Frankfurt u četvrtak u 20 sati igra prvu kvalifikacijsku utakmicu protiv BSC-a

Prvu od dvije utakmice kvalifikacija za ulazak u Kreisoberligu Frankfurta Croatia Frankfurt igra u četvrtak, ...

reklama