Prateći posljednje događaje u Domovini te promišljajući iz iseljeničkog kuta kao veteran Domovinskog rata i nestranačka osoba zamijetio sam specifične fenomene tako svojstvene post komunističkim društvima. Negdje krajem svibnja ove godine u Rovinju je organizirana 100. sjednica Izvršnog vijeća Svjetske turističke organizacije na kojoj je, osim ministara turizma iz osam zemalja, bilo čitav niz uglednika iz turističkog resora cijeloga svijeta. Poruka poslana hrvatskoj javnosti od vodećih ljudi turizma svijeta bila je «nastavite tako dalje i za koju godinu ostvarit ćete više nego što mislite».
Ljubaznost i osmjeh hrvatskog naroda kao turistički brand
Kao najveću vrijednost našeg turizma, pored infrastukture i arhitekture, gosti su istaknuli ljubaznost, susretljivost i osmijeh Hrvata. I kako je kazao jedan od sudionika skupa: «ta ljubaznost nije samo tamo gdje se očekuje da to bude – u hotelima, ona je na ulici, taksijima, trgovinama». Hrvatsku godišnje posjeti cca. 13 000 000 turista iz cijelog svijeta, a ta bi brojka u slijedećem razdoblju mogla i dalje rasti, naglasili su sudionici sjednice.
Nisam siguran koliko bi fašistički turizam privukao Nijemaca, Amerikanaca, Engleza, Francuza, Japanaca i ostalih putnika namjernika, ali sudeći po posljednjim medijskim natpisima, analizama koluminsta i političkih analitičara, hrvatsko društvo obiluje fašistoidnim navikama.
Posljednji incident na nogometnoj utakmici između nogometnih reprezentacija Hrvatske i Italije, kada su televizijske kamere tijekom utakimce na travnjaku Poljuda uhvatile obrise nacističkog kukastog križa, došle su kao naručene analitičarima fašistoidnog duha u Hrvata.
Stvaranje fašističkog bauka
Jedan od političkih analitičara Žarko Puhovski, negdje uoči izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača njemačkim pravosudnim organima, HDZ-ovom najavom lustracije, porastom popularnosti HDZ-a na anketnim upitnicima, najavio je protustrategiju takovom trendu u društvu. Čovjek je kazao kako se treba stvoriti atmosfera «opasnosti od fašizma» kako bi se mobilizirale one snage koje inače simpatiziraju SDP, ali su zbog lošeg upravljanja strankom Zorana Milanovića, uskratili glasove socijalistima.
Inače, naše je društvo od samih početaka stvaranja hrvatske države i borbe za demokratske vrijednosti bilo vrlo često suočeno sa političkim kvalifikacijiama sličnog sadržaja. Među prvima koji je optužio hrvatsko političko vodstvo i Franju Tuđmana zbog «obnavljanja fašizma i stvaranja NDH» bio je general JNA Veljko Kadijević 7. prosinca 1990. na Televiziji Beograd.
Pretvaranje jednopartijskog komunističkog sistema u demokratski pluralistički
Jedna od afirmatorica tkz. komunističkog antifašizma je i aktualna ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić. Ona je gostujući u jednoj emisiji HRT-a komentirala kako u Hrvatskoj ne postoji potreba lustracije budući je Hrvatska u okviru Jugoslavije funkcionirala demokratski.
Dakle kada ministrica vanjskih poslova jedne zemlje, koja je članica EU i NATO-a, predstavi jednopartijski komunistički politički sistem, u kojem je sabor Socijalističke Republike Hrvatske bio samo transmisija političke volje SKJ, kao demokratski, onda zapravo shvaćamo koliko je nužno provesti proces osviještavanja cijelokupnog društva i suočavanja sa prošlošću.
Ovakovi stavovi ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić i drugih lijevih legitimatora zbilje u Hrvatskoj u bitnom demaskiraju «politiku regiona» vladajuće Kukuriku koalicije koja svoje političke ciljeve temelji na odmaku od istine o komunističkoj Jugoslaviji, kao i na zamagljivanju povijesne istine o uzrocima i razlozima agresije na Hrvatsku te na protivljenju «revizije povijesti» kada se spominju istraživanja komunisitčkih zločina. U takovim uvijetima nagla pojava fašizma unutar hrvatskog nacionalnog bića dobiva svoj smisao u funkciji političkog marketinga.
Dario Holenda
