Nevjerojatna je medijska buka podignuta u Hrvatskoj zbog Dejana Jovića i njegovog nedavnog teksta o hrvatskom referendumu za državnu neovisnost. Dobro je najavio Ivo Josipović, da će predsjednička kampanja biti prljava. I prljava je itekako!
Jović ima potpuno pravo slobodno djelovati, pisati i objavljivati, jer je to dio slobode govora i izražavanja, kao što je to zapisano u Ustavu. I zato što je Hrvatska demokratska zemlja. Druga je stvar što je on radio i kao glavni analitičar šefa države, gdje ne može odijeliti do kraja svoje privatne stavove, koliko god on to i želio, od službene funkcije. Pitanje je, je li ovo s Jovićevim tekstom i Josipovićevim otkazom suradnje bila samo dobro smišljena njihova igra za kampanju ili je Jović prevršio svaku mjeru, pa Josipović više nije mogao to otrpjeti, posebice ne u kampanji?
Štetno su nekada proglašavali komunisti sve što je bilo protiv poretka
No da se nešto ipak prljavo kotrlja iza toga, najbolje govori promptno objavljivanje Jovićevog ugovora u vrijeme kad je ministrica vanjskih poslova bila Kolinda Grabar Kitarović. Međutim, sasvim je druga bila Jovićeva pozicija kad je kao vanjski konzultant savjetovao Ministarstvo vanjskih poslova na točno određenu temu, a druga je pozicija glavnog analitičara u Uredu Predsjednika!
Ali i to je manje važno. Više je važno Josipovićevo ponašanje. On je tako odmah javno obznanio da se duboko ne slaže s Jovićevim tezama, ali je i dodao da su one štetne! Po koga su štetne? Po njega ili po Hrvatsku? Po njega sigurno, ali to se onda tako i kaže. No neki tekst ne može biti štetan, može biti samo dobar ili loš, možete se s njime slagati ili ne slagati. Štetno su nekada proglašavali komunisti sve što je bilo protiv poretka.
U čemu je problem?
Jović je, međutim, prošlost. I još jedan savjetnik oko kojega se spotaknuo Josipović. Sjetimo se samo kakve je imao probleme od početka svog mandata, kad se brzo morao riješiti Mate Mlinarića, Marka Rakara i Drage Pilsela. Tko je sljedeći na redu? Je li došlo vrijeme da zahvali na suradnji savjetniku za nacionalnu sigurnost Saši Perkoviću? Savjetniku kojega nitko ne može čuti ni vidjeti ni u jednoj emisiji, ni u jednom intervjuu, nikakve izjave, osim što hoda iza Josipovića i brine o paraobavještajnom podzemlju. Kako je moguće da u doba rasprava o nacionalnoj sigurnosti, sad kad je i ISIL u pitanju, u medijima istupa savjetnik za obranu, a ne savjetnik za nacionalnu sigurnost? U čemu je problem? Nesposoban, nevješt, plah, nefotogeničan? Kako je moguće da hrvatski građani već gotovo 15 godina plaćaju za njegovu plaću u Mesićevu i Josipovićevu uredu, a da ne znamo što on misli? Osim što smo ga čuli na tajnoj snimci s generalom Zagorcem.
I ne samo to. U Njemačkoj je počelo suđenje ocu, Josipu Perkoviću. To je već ogroman uteg Josipoviću. Je li možda ipak već spremljen novi scenarij, kako se riješiti Saše Perkovića, a da Josipović ispadne pobjednik? Josipović je spreman na sve, samo da zadrži fotelju.
NAPOMENA: Kolumna je objavljena u tiskanom izdanju Fenixa
