Home > KOLUMNE > DARIO HOLENDA > KOLUMNA Zašto se ekstremne ljevičarske udruge boje ministra Zlatka Hasanbegovića?
vlada_rh

KOLUMNA Zašto se ekstremne ljevičarske udruge boje ministra Zlatka Hasanbegovića?

Piše Dario Holenda, hrvatski branitelj
Piše Dario Holenda, hrvatski branitelj

Nakon gotovo dva i pol mjeseca pregovaranja između HDZ-a i Mosta o sastavljanju nove vlade, iz najvećeg predstavničkog tijela hrvatskog naroda, Hrvatskog sabora, pušten je „Bijeli dim“. Dobili smo hrvatsku Vladu!

I dok pojedini ministri još nisu niti sjeli na ministarsku fotelju, a kamo li povukli neki potez, dio medija i onoga što u Hrvatskoj pretenciozno nazivamo nevladinim organizacijama pronašli su prvu žrtvu te svijetu i narodu objavili kako kandidat na mjesto ministra kulture dr. sc. Zlatko Hasanbegović ima sumnjive stavove o antifašizmu.

Plač i nevjerica uličnih performera, glumaca, ponekih novinara i aktivista Documente okupljenih u Platformu 112 zbog činjenice da novi ministar kulture drži kako su temelji moderne hrvatske države izraženi voljom hrvatskog naroda za vlastitom državom te obrambenim Domovinskim ratom, kao i na odmaku od svih totalitarnih režima, pa i onog komunističkog, govori o dubokoj ideološkoj zasljepljenosti salonskih ljevičara.

Nevladine udruge od vlade SDP-a dobile 1,2 milijarde kuna

Osim ideološke, motivaciju za napad na novoimenovanog ministra kulture dr. sc Zlatka Hasanbegovića, udruge okupljene u Platformi 112 imaju zbog najavljenih rezova. Naime, te su udruge, inače bliske SDP-u, u godinama ranije bile obilato financirane iz državnog proračuna, a samo prošle godine iz državnog proračuna i proračuna lokalnih samouprava tim je udrugama bilo dodijeljeno nevjerojatnih 1,2 milijarde kuna.

Inače je u Hrvatskoj postalo popularno zahtjevati da se na ministarska mjesta dovode visoko stručne osobe, no čini se da u slučaju ovih radikalno lijevih, usudio bih se reći marksističko-lenjinističkih udruga, na visoke državne pozicije može doći samo onaj koji je prošao njihovo licenciranje.

Tako imamo situaciju da bi ulični performeri, glumci, aktivisti trebali davati stručne ocjene hrvatskim povijesničarima.

Komunističke svete krave

O komunističkom antifašizmu se po njihovom mišljenju ne bi smjelo u Hrvatskoj govoriti, on ima neku ulogu „svete krave“ čije je propitkivanje strogo zabranjeno. Svak onaj tko bi se na bilo kakav način usudio kritički osvrnuti na daj dio hrvatske povijesti bio bi etiketiran kao ekstremni desničar pa i ustaša.

I dok u preambuli hrvatskog Ustava stoji kako je „hrvatski narod na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i međunarodnog poretka u Europi na demokratskim izborima izrazio svoju državnu samobitnost“, u Hrvatskoj nas ljevičarske udruge upravo zasipaju zahtjevima za zaštitom lika i djela komunističkog zločinca Josipa Broza Tita.

Sada kada je opće poznato da je partizanska vojska počinila mnogobrojne masovne likvidacije, ratne zločine i ostala kaznena djela, njihove naredbodavce se želi zaštititi pod krinkom revizije prošlosti.

Hrvatska je zemlja hrvatskog naroda a ne komunista i fašista

Sadašnjost je već davno demantirala sve te udruge i militantne ljevičare. Revizija prošlosti je izvršena činom osamostaljenja Republike Hrvatske i prelaskom sa jednopartijskog komunističkog sistema na demokratski višestranački model. Međutim, usijanim glavama iz vremena komunizma ostale su stare definicije zbilje u kojima su oni ostvarivali svoj društven-politički utjecaj.

Oni ne mogu shvatiti, budući su odrasli u jednopartijskom sistemu, da pluralno društvo egzistira na konsenzusu oko temeljnih istina i poštivanja ljudskih prava. Obitelji žrtava iz Drugog svjetskog rata zaslužuju pravo znati gdje i kako su stradali njihovi članovi obitelji.

I nove generacije hrvatskog naroda imaju prvo znati kakv je karakter imao titoistički komunistički režim koji je četrdeset i pet godina čvrstom diktatorskom rukom vladao Hrvatskom.

Sretnu budućnost Hrvatska ne može graditi na zaboravu i potiskivanju sjećanja iz prošlosti, treba se suočiti sa komunističkim zločinima, ne kako bi reafirmirali jedan diktatorski režim na uštrb drugoga, nego kako bi novim generacijama ostavili u nasljeđe riješenu prošlost koja će moći slobodno gledati u budućnost.

Fenix/Dario Holenda

*potpisnik kolumne je branitelj i dragovoljac Domovinskog rata

 

Pogledajte drugo

Miro Matijevic Foto Lika Online

RAZGOVOR Miro Matijević: Karlo Starčević je najlošije rješenje za mjesto predsjednika HSP-a

Među mogućim nasljednicima Daniela Srba na mjestu predsjednika HSP-a spominju se četvorica kandidata, od kojih ...

1 komentar

  1. Marija Jusic

    ‘’I nove generacije hrvatskog naroda imaju prvo znati kakv je karakter imao titoistički komunistički režim koji je četrdeset i pet godina čvrstom diktatorskom rukom vladao Hrvatskom…’’
    45 godina čvrstom diktatorskom rukom? … haha, ovo je za krepat… Dok god budem zivjela, pricat cu mladim generacijama da je u Titovo vrijeme zivot u Hrvatskoj bio daleko bolji nego danas. Onome kome se takav zivot nije svidjao mogao je otici jer su granice bile otvorene. I ne, nisam komunist, niti je itko u mojoj obitelji ikada bio u Partiji. Nismo bili ni titoisti ni komunisti, no, zanimljivo, sto vise pljujete po Titu, on u mojim ocima vise raste. Hvala Bogu na Titu, hvala mu sto sam odrastala u tom privilegiranom, bezbriznijem vremenu.

reklama