Fenix magazin prestavlja u razgovoru Jozu Dragičević, dopredsjednika NK Posavina Basel te otkriva trenutno stanje i planove za budućnost ovoga hrvatskog kluba u Švicarskoj.
Dragičević je rođen u Posavini malom mjestu Hasić pored Bosanskog Šamca 1960. godine. U Švicarsku je došao 1990. godine u Zermatt gdje je proveo osam godina i 1998. godine s obitelji doselio u Basel.
-Nakon godinu dana otkrio sam jako zanimljivu nogometnu ekipu koju sam par puta gledao. Dobro organizirana ekipa privukla je moju pozornost. Nakon par mjeseci priključio sam se kao član nogometnog kluba da bih iduće izborne skupštine bio biran u upravni odbor. Od te 2000. godine do danas sam stalni član odbora gdje sam obnašao razne funkcije od tajnika, blagajnika, dopredsjednika i predsjednika kluba – rekao je Jozo.
Trenutna situacija u Posavini Basel je neočekivano loša polusezona, ali u kupu nije takva situacija?
-Ulazak u novu sezonu nije krenuo prema očekivanju, naročito poslije prošlogodišnjeg uspjeha gdje smo osvojili prvo mjesto. Trenutno smo u situaciji u kojoj se moramo boriti za opstanak u ligi, dok u kupu igramo odlično i izborili smo četvrtfinale, što je najveći domet u povijesti kluba.
Što je po vašemu mišljenju razlog tako loše polusezone?
-Za loše rezultate u prvenstvu ne vidimo ništa tragično s obzirom da je cijeli kadar na okupu, izuzev par ozlijeđenih igrača koji nisu mogli pomoći. Tu svakako mislim na našega kapetana Gašića koji je po mnogima mozak cijele ekipe.
Je li možda problem u tome što su igrači razočarani jer nisu išli u viši rang iako su bili prvi proteklu sezonu?
-Ne smatram da je kod igrača došlo do zasićenosti ili eventualnim razočarenjima zbog ne ulaska u drugu ligu. To je trenutno stanje gdje se jednostavno neke stvari nisu poklopile.
U Posavini su dvije vrste igrača. Prvi su oni koji su preko 30 i kojima uspjeh više nije imperativ (nego druženje) i drugi koji su mladi i željni uspjeha. Kako to uskladiti?
Ne bih rekao da postoje stariji igrači kojima više nije imperativ uspjeh i mlađi koji su željni uspjeha. Ne možemo zamjeriti igračima na angažmanu i trudu, na treninzima i utakmicama, svi daju svoj maksimum. Dapače, oni stariji svojim zalaganjem i željom daju primjer mlađima.
Je li opstanak u ligi upitan?
-Opstanak u ligi ne bi trebao biti upitan s obzirom na pripreme za proljetni dio koji je uvijek bio uspješniji. Igrači na čelu s trenerom Markom Topićem su optimisti i ne žele ni čuti da bi mogli ispasti na niži rang.
Kako izgleda budućnost Posavine Basel? Kakva je situacija kod ostalih hrvatskih i općenito stranih klubova u Švicarskoj?
-Na budućnost Posavine možemo gledati na više načina. Ako uspijemo prenijeti nekakve navike i ljubav prema rodnom kraju na mlade, budućnost ne bi trebala biti upitna. Ako su mladi zauzeti svojim poslovima i obiteljima i ne žele prihvatiti obaveze, bit će jako teško. Nemojmo zaboraviti da su rođene već treće generacije koje su u potpunosti integrirane i njih neće domoljublje privući da igraju u klubu svojih predaka nego tamo gdje im je društvo.
Nažalost svjedoci smo i kod drugih nacija koje su u tome procesu i mnogi njihovi klubovi se gase npr. Turci, Talijani, Portugalci. Sve je manje stranih klubova, pa tako moramo prihvatiti činjenicu da će do toga doći kad tad. Nadajmo se što kasnije.
Kada ima više hrvatskih klubova u istom gradu je prednost ili nedostatak?
-Kada u istom gradu imamo više hrvatski klubova ili drugih nacija ne vidim da je to prednost, ali ni nedostatak. Svaki klub se bori za sebe i svi misle kako preživjeti i opstati.
Ima li problema oko financija i kako se financira Posavina?
-Nogometni klub Posavina se isključivo financira svojim radom i sponzorima. Tako svake godine organiziramo godišnje zabave, tradicionalni malonogometni turnir, turnire u beloti i prstenu. Imamo svoj lokal koji radi od petka do nedjelje gdje organiziramo niz aktivnosti. Zahvaljujući našim gospodarstvenicima koji imaju svoje tvrtke te rado pomognu klubu i uvijek su tu da nas podrže. Također, jedan od prihoda su godišnje članarine koje uplaćuju aktivni i pasivni članovi kluba. Nažalost, nemamo nikakvu pomoć od općine ili države, a platiti moramo sve – od korištenja sportskih terena, opreme i naravno obaveze prema nogometnom savezu.
Fenix-magazin/ Zvonko Bosnić
