Vjerujem u Hrvatsku u kojoj ključe neće držati osobe poput Milorada Pupovca, Vesne Pusić…,a lekcije nam dijeliti Nobilo, Puhovski i družina. Hrvatski narod ima volju i snagu takve smjestiti tamo gdje im je mjesto, na političku marginu odnosno političko smetlište – kaže Ivan Lozo.
U zajedničkoj emisiji „Radio most“ Hrvatskog radija Herceg Bosne iz Mostara, Hrvatskog radija Fenix Frankfurt i Hrvatskog radija Melbourne, gostovao je Ivan Lozo, pravaški aktivist i dugogodišnji glavni tajnik državotvorne emigrantske organizacije Ujedinjeni Hrvati Europe (UHE). Kao čuvar organizacijske arhive UHE te autor uspješne peticije Europskom parlamentu, koja je znatno pridonijela izručenju Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Njemačkoj, komentirao je nedavnu pravomoćnu presudu njemačkog Vrhovnog suda Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Karlsruheu.
O tome otvara li ili pak zatvara ta presuda niz pitanja na temu ubojstava hrvatskih političkih emigranata te što ta presuda u stvarnosti predstavlja, Lozo odgovara:
– U svakom slučaju se radi o pozitivnom dogođaju koji će ostaviti značajne tragove. Premda je presuda donesena u Njemačkoj posljedice će se definitivno odraziti na Hrvatsku a vjerojatno i na prostoru kojeg nazivaju Zapadni Balkan. Ovdje je ipak samo riječ o političkoj presudi. Naime, osuđen je dio nalogodavca. A što je sa izvršiteljima i centralom koja se nalazila i nalazi u Beogradu? Ukratko, presuda bi se ipak, sa izraženom dozom opreza, mogla nazvati epohalnim događajem koji je dokazao snagu Njemačke i nemoć još uvijek vladajućih Jugonostalgiučara u Hrvatskoj.
FM: Kako to mislite?
Prisjetimo se, sive eminencije koje su vladale i vladaju Hrvatskom poput Stjepana Mesića i Vladimira Šeksa koji su svim sredstvima nastojali spriječiti izručenje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, a bez ikakvog ustručavanja su izručili naše generale. Prema prethodnom dogovoru Perković i Mustač su kaznu trebali odslužiti u Hrvatskoj, što bi se, ne daj Bože, moglo pretvoriti u farsu. Naime, svojedobno je u Njemačkoj pravomoćno radi sudjelovanja u ubojstvu na doživotnu kaznu osuđenom Boži Vukušiću dozvoljeno da ostatak kazne odsluži u Hrvatskoj. No, dotični gospodin nakon izručenja Hrvatskoj nije dubo bio u zatvoru, već je završio u fotelji jednog Saborskog odbora i danas slovi kao neki ekspert po pitanju nekadašnje političke emigracije i rada UDB-e.
FM: Kao politički emigrant, čija je glava bila za odstrijel na listi jugorežima, jeste li znali za Josipa Perkovića i njegovo djelovanje?
Za ime Josipa Perkovića sam prvi put doznao sredinom 1980.-ih. Naime, tada je jedan Hrvat u Njemačkoj odsluživao zatvorsku kaznu te se u jednom pismu žalio svome rođaku na svoga nalogodavca, pseudoemigranta koji je početkom 1990.-ih završio u službi Josipa Perkovića. U tome pismu se spominje i Josip Perković, a dotični rođak je predmetno pismo proslijedio meni kao tadašnjem glavnom tajniku hrvatske državotvorne organizacije “Ujedinjeni Hrvati Europe”. Pismo se danas nalazi u organizacijskoj arhivi, a ta arhiva je trn u oku nekadašnjim UDB-ašima i pseudoemigrantima, a ja kao njezin čuvar na udaru tih, rekao bih, pustolova.
FM: Jeste li osim poznate peticije EU-Parlamentu bili involvirani ili aktivni u suđenju Perković-Mustač?
Jesam. Naime, dio dokumenata – naravno samo ovjerene kopije – iz arhive UHE sam u suglasnosti sa bivšim, u međuvremenu pokojnim, predsjednikom UHE Žarkom Odakom, predao nakon gotovo trosatnog razgovora Državnom odvjetništvu u Karlsruheu. Konačno sam i bio pri ruci dvojici zaštićenih svjedoka.
Danas nemamo Hrvatsku, već državu koja liči na “Apsurdistan”
FM: Što mislite postoje li, ili djeluju li, u Hrvatskoj još ostatci struktura UDBE?
Činjenica je da UDB-a nikada nije raspuštena i da je predsjednik Tuđman od oko
800 profesionalnih djelatnika UDB-e, ne govoreći o doušnicima, njih oko 750 primio u svoju službu. A oni su na ključna mjesta instalirali svoju djecu i rodbinu. Najbolji primjer za to su Saša Perković i Budimir Lončar. No, UDB-a je bila minorna u odnosu na KOS i SIP, čije su središnjice ostale u Beogradu. Mada je Republika Hrvatska proglašena kao države hrvatske nacije, te je proglašena pod povijesnim nacionalnim grbom svih Hrvata, već Božićnim ustavom 1991. godine tvorci moderne Hrvatske su nam u prembulu Ustava upisali da nam se domovina temelji na Zaključcima ZAVNOHA i promjenila grb.
FM: Što su time napravili?
Time su se odrekli Hrvata u Herceg-Bosni iAVNOJ-evske granice zacementirali kao početak moderne Hrvatske. Slijedom toga nije provedena lustracija kako je to kao jedina stranka u Saboru tražila. Bila je to Hrvatska stranka prava. Zato danas nemamo Hrvatsku, već državu koja sliči na “Apsurdistan”. Jer, kako drugačije objasniti da veleposlanici Republike Hrvatske u svojim uredima drže sliku krvnika Josipa Broza Tita? Kako inače objasniti da je Stjepan Mesić, kojega neki nazivaju veleizdajnikom, ulagao goleme emocije prema Bošnjacima te vodio i još danas predvodi antihrvatsku politiku. Bivši predsjednik Ivo Josipović, ponosni patrizanski sin, je također vodio antihrvatsku politiku sa golemim emocijama prema Srbiji. Aktualni predsjednik vlade također, po mom mišljenju, vodi antinacionalnu, EU-sluganjsku politiku.
FM: Svi su izabrani na demokratski način,…?
Ne, mi Hrvati još nismo iznijeli pobjedu nad komunizmom i očistili sav jugoslavenski korov jer nemamo slobodnih medija, poput vašega radija. A slobodni mediji otvaraju promjene. Naše pravosuđe je farsa dok njima vladaju Mladen Bajić i njemu slični. Bivši UDB-aši i oni koji su svijesno ili nesvjesno bili oružje u njezinim rukama ponovo dižu glave. Kako inače objasniti da meni jedan pseudoemigrant Petar Penava i njegovi ortaci prijeti smrću te iznemirivaju druge bivše emigrante i hrvatske branitelje poput visokog časnika HV Luku Odaka? Institucije već rade svoje. No, ja duboko vjerujem u korijensku snagu hrvatskoga naroda, u Hrvatsku Hrvatsku kojem neće vladati raznovrsni dinosauri poput Stjepana Mesića, Vladimira Šeksa i njima slični. Vjerujem u Hrvatsku u kojoj ključe neće držati osobe poput Milorada Pupovca, Vesne Pusić i lekcije nam dijeliti Nobilo, Puhovski i družina. Hrvatski narod ima volju i snagu takve smjestiti tamo gdje im je mjesto, na političku marginu odnosno političko smetlište.
FM: Očekujete li nakon ove presude iz Karlsruhea obnovu ostalih Udbinih ubojstava hrvatskih političkih emigranata u Njemačkoj?
Ja mnogo očekujem od Njemačke i Amerike jer i nakon pada Jugoslavije i dalje postoji skrivena podjela Jalte radi koje se Hrvatska nalazi u škripcu jer nema novog kluča. Rusi će dobiti 47 posto Agrokora, a Putinov savjetnik je nedavno izjavio da je vrijeme za obnovu velike Srbije, a Europska unija to naziva Zapadni Balkan. Tu politiku provode i naši aktualni antinacionalni elementi svojom maćehskom politikom prema Hrvatima u Herceg Bosni i onima izvan Domovine, favorizirajući srpsku manjinu i Srpsku pravoslavnu crkvu. Tu Crkvu u Hrvatskoj treba zabraniti ili u najmanju ruku ozakoniti Hrvatsku pravoslavnu crkvu. Naime, u medijima se prešućuje da se oko 30.000 žitelja Republike Hrvatske na posljednjem popisu stanovništva nacionalno deklarirali kao Hrvati a po vjeroispovijesti kao pravoslavci. Ti ljudi nemaju svoju svoju crkvenu organizaciju.
FM: Niste mi konkretno odgovorili na prethodno pitanje?
Odgovorit će konkretno kako se nadam da presuda iz Karlsruhea neće ostati samo na slučaju Đurekovića, jer su, čini mi se, Nijemci u tome slučaju imali svoj interes…….
Ostatak intervjua pročitajte u tiskanom izdanju Fenix Magazina koji je u prodaji u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji i Luxembourgu do 10. srpnja….
Fenix-magazin/Marijana Dokoza/Foto: Fenix Magazin
