Home > IZ DRUGIH MEDIJA > Imoćanin u Njemačkoj: ‘Najteže mi pada odvojenost od obitelji. Djeca rastu, a sve to prolazi bez mene…’
Foto: Privatni album/DW
Foto: Privatni album/DW

Imoćanin u Njemačkoj: ‘Najteže mi pada odvojenost od obitelji. Djeca rastu, a sve to prolazi bez mene…’

U potrazi za poslom iz Hrvatske je u Njemačku u posljednjih pet godina došlo oko 150 tisuća ljudi, većinom čitave obitelji. Ali, ima i onih čija djeca su ostala u Hrvatskoj. Kako žive te razdvojene obitelji?

U Hrvatskoj danas gotovo da nema osobe u čijoj obitelji, posljednjih nekoliko godina, netko nije morao odseliti iz zemlje kako bi osigurao egzistenciju sebi i svojim bližnjima.

Jedan od njih je i Andrej Puljiz (43), Imoćanin koji 15 godina sa suprugom Vjeranom Idžaković Puljiz (40) živi u Rijeci. Imaju dvoje djece, Luciju (2) i Lovru (11), a da bi njegova obitelj preživjela, prije godinu dana Andrej je morao napustiti svoj dom, ženu i djecu i kruh potražiti u Njemačkoj, piše Deutsche Welle.

Po struci je električar i u početku je radio na stavljanju solarnih panela na privatnim kućama za hrvatsku tvrtku registriranu u Njemačkoj. No, nakon kratkog vremena počeo je dominirati, kako kaže, “hrvatski način rada”, malverzacije i zgrtanje novca preko leđa naivnih radnika. Nakon tri i pol mjeseca otišao je iz te tvrtke, vratio se kući i tijekom mjesec dana odmora pronašao novi posao u Njemačkoj. Sad radi samo za Nijemce, radi poslove električara i zaposlen je u tvrci koja iznajmljuje radnike drugim tvrtkama, sukladno njihovim potrebama. Trenutačno je stacioniran u Konstanzu u Baden-Württembergu.

“Dnevno radim osam do devet sati, s pauzom, ali trenutačno radim i po 11 sati dnevno jer to zahtijeva posao. Prekovremeni rad mi se isplati jer te sate mogu iskoristiti za plaćeni odmor i to svakih mjesec, mjesec i pol dana, a sjajno mi dođu da odem kući i budem malo s obitelji. Zadovoljan sam i primanjima, tvrtka mi osigurava i kvalitetan smještaj koji je uvijek blizu mjesta na kojem radimo. Osim toga, kad idem kući, plaćaju mi putnu kartu. Najteže mi pada odvojeni život od Vjerane i djece. Djeca rastu, a sve to prolazi bez mene. Jednom sam se dan uoči polaska u Njemačku rasplakao, baš mi je bilo teško, iako stalno mislim da će mi s vremenom biti lakše od njih se odvojiti. Teško mi je bilo ostaviti malenu Luciju, a i Lovri sam sad najpotrebniji jer je u godinama kad mu treba otac da ga pomalo uvodi u život. On jedva čeka kad ću doći, kad ću ga nazvati pa onda pričamo o njegovim temama, često su trivijalne, ali mi je važno da mi želi reći sve što mu je važno”, govori Andrej s tugom u glasu kad spominje djecu i suprugu Vjeranu.

Kad se vrati na posao, trebaju mu dva-tri dana da se mentalno vrati u Njemačku, ali baci se na rad, to ga zaokupi i svu tugu i nedostajanje makne od sebe. Dani brže prođu kad radi. Puno im je lakše otkad se ne plaća roaming pa se, prema potrebi, čuju i nekoliko puta dnevno bez velikih troškova.

S kolegama s posla puno priča o obitelji, sad je na baušteli na kojoj su mahom ljudi iz Hrvatske i zemalja s područja bivše Jugoslavije. Većina ih je gore bez obitelji, svi su otišli iz istih razloga – trulih sistema u svojim državama, besparice i nemogućnosti da na poslu zarade kruh sebi i svojoj djeci, piše DW.

Fenix-magazin/IM/DW

Pogledajte drugo

Foto Hina

Dobio kaznenu prijavu: Mijenjao hrvatsku vozačku za njemačku, a zatim prijavio da je izgubljena kako bi dobio novu

Policijska uprava Šibensko-kninska priopćila je kako je  dovršeno kriminalističko istraživanje nad 39-godišnjakom osumnjičenim za ovjeravanje neistinitog ...