Hrvatski povijesni institut u Beču i Hrvatska akademska zajednica u Austriji organiziraju simpozij prigodom 300. obljetnice bitke kod Petrovaradina 
pod nazivom:
“Die schlacht bei Peterwardein – Ein tragischer Konflikt zwischen Osmanen und mitteleuropäischer Christenheit – 300 Jahre danach”.
Simpozij će se održati u Beču, 2. srpnja 2016., na adresu Rathausstr. 15, 1010 Beč s početkom u 10 sati.
Riječ je o bitci koja se dogodila na prostoru od Vezirca do Petrovaradina, 1716. godine. Bila je jedna od odlučujućih bitaka tijekom austrijsko-turskog rata 1716.-1718.
Austrijska vojska s oko 76.000 ljudi pod vodstvom Eugena Savojskog, porazila je veliku tursku vojsku od oko 120.000 ljudi predvođenu velikim vezirom Damad Ali-pašom.
U nastojanju da izmjeni odluke Karlovačkog i Požarevačkog mira, Turska je pokrenula vojni pohod na Austriju. Princ Eugen Savojski zbog toga je došao je s 42.000 pješaka i 23.000 konjanika u Futog 1716. U Petrovaradinskoj tvrđavi već se bilo smješteno oko 8.000 vojnika. Krajem lipnja veliki vezir Damad Ali-paša prešao je Savu sa svojom velikom vojskom. Opkolivši Petrovaradin turska vojske je započela bombardiranje i kopanje rovova prema tvrđavi. S druge strane tijkom noći između 4. i 5. kolovoza, Eugen je prebacio svoje trupe na srijemsku stranu i u rano jutro napao tursku vojsku postigavši potpuno iznenađenje.
Nakon manjih problema s janjičarskim trupama austrijanci su se regrupirali i ponovo napali, a dio Eugenove vojske dobio je i otvoren put k brdu na kojem se nalazio vezirov šator koji je iz njega promatrao bitku.
Udarom desnog krila i rezervnih trupa austrijske vojske turska linija obrane počela je pucati. Konjica koja je trebala da pomoći janjičarima napustila je bojište, a među turskim vojnicima je nastala panika koja se prenjela i na zapovjedništvo. Bitka je do 11 sati bila gotova. Turska vojska se u paničnom bijegu povlačila prema Beogradu, a i sam veliki vezir je poginuo no nije sa sigurnošću poznato kako jer postoje dvije priče. Jedna kaže da je vidjevši bezizlaznu situaciju sjeo na konja i s grupom najodanijih boraca uletio u srce bitke gde je pogođen puščanim zrnom, dok je prema drugoj izvršio samoubojstvo.
Beživotno tijelo velikog vezira prenijeto je u beogradsku tvrđavu gdje je sahranjen. Sjajna ofenzivna taktika Eugena Savojskog i dobro zapovjedništvo njegovih generala rješilo je bitku s dvostruko brojčano nadmoćnijim neprijateljem za četiri sata. Austrijski gobici su iznosili 2.212 poginulih i 2.358 ranjenih, od čega 206 oficira.
Gubici među turkom vojskom su procijenjeni na između 6 i 30 tisuća vojnika, a Austijanci su zaplijenili i ogromnu količinu ratnog materijala koja je procijenjena na 2.5 milijuna guldena. Velika bitka je ostavila tragove i na današnje lokacije koji se isčitavaju iz toponima okolnih brda: Vezirac, Alibegovac, Puckaroš, Zanoš, Karagač i Tatarsko brdo. Nakon bitke kod Petrovaradina Eugen je u narednoj godini osvojio Temišvar i Beograd čime su stečeni povoljni uvjeti za sklapanje mira u Požarevcu kojim je Austrija dobila Banat i sjeverni dio Srbije.
Fenix/MD
