Hrvatske novine, portal gradišćanskih Hrvata, na gradišćansko-hrvatskom jeziku donosi emotivan tekst o splitskom pjevaču, legendarnom Oliveru Dragojeviću.
Kroz tekst mu gradišćanski Hrvati poručuju kako je uvijek bio malo i njihov, “gradišćanski Hrvat za dušu”.
Tekst u originalu prenosimo u cijelosti:
Znali smo zapravo — jedni točnije, drugi s uvjerenjem, da uvijek ima ufanja — da je Oliver pregazio prag svojega aktivnoga i nevjerojatno uspješnoga života kao pjevač i interpretator nekih od najboljih hrvatskih jačak ikada. Ča je bilo, ča je i ča će biti nadalje posebnoga na tom človiku, ki je pred 71 ljetom rodjen u premiloj, prelipoj od Boga danoj Veloj Luki na jednom od najlipših otokov na hrvatskom Jadranu, na Korčuli? Ča je to bilo magično u tom glasu, u tom ponekad i malo zrizanom, lukavom a uvijek do neke mjere i šaljivom zabavljaču komu su žene oprašćale sve šaljive ponekad i dosta ozbiljne dalmatinske „mačizme“? A kad slušamo riči Tedija Spalata „…I sve ću priživit, na sve san friži (rane, ožiljke, kraste) spreman. A moran se mirit što te neman. Šta je svit otkad znan da više tvoj ne mogu bit…“ su i muži otvorili svoja srca.
Oliver oduševio je četire milijune Hrvatov i još tri milijune Bosancev, sedam milijune Srbov, dva milijune Makedoncev, sve Slovence i Črnogorce, i ki se u se zadnjih desetljeć iselili u Nizozemsku, Australiju, Kanadu, Kaliforniju …no pravoda i u Austriju. Oduševio je i 0,065.000 milijune gradišćanskih Hrvatov, i one med njimi ki hrvatski samo još slabo ili skoro uopće već ne znaju. Ča je najbolji dokaz, da je bio vrhunski interpretator, ki je smisao riči, dušu pjesme znao transportirati i posredovati svojim jedinstvenim glasom, svojim neizminjivim gestusom. A njegova interpretacija svojih stihov „Galeb i ja“ (Lipo mi je, lipo mi je,/Na lažini suvoj ležat,/Na osami blizu mora, /Nad pučinom tebe gledat, a — moj galebe!)“, vjerojatno najpoznatija je njegova jačka, alegorija o duši i najvjerojatnije najbolje ča je na tu temu, pred svim na rastumačenju duše ikada napisano na hrvatskom jeziku. Velikani, grčki, talijanski, nimški filozofi i teologi za to su tribali puno u razumu prežvakanih misli, na papiru tiskanih stranic i bezbroj napisanih rečenic i riči. U Oliverovoj pjesmi od tri minute i četrdeset sekundov jasno i razumljivo je opisan mir, sloboda i beskraj iznad našega nasilnoga, umazanoga, ograničenoga materijalnoga svita — a svi to razumu.
Neće se zaboraviti ča je Oliver jačio o ljubavi, o hlepnji, čežnji, o teški i strašni životi bez ljubavi „…ka u Cesarici“ (Cilega zivota ja san/tija samo nju/da do njenog srca nadjem put/Cilega života moje tilo/je bez nje/ka’ cviće bez vode). Kakova slika, metafora!
My Lord, nećemo te pozabiti a još manje Tvoje jačke i stihe. Toliko si nam prirasao k srcu i duši, a Te, naravno s Tvojom dozvolom, mirno moremo zvati i jednim od nas. Tu dozvolu, čini mi se, si nam dao pri mnogi od Tvojih brojnih koncertov — za Tvoje toliko omiljene gradišćanske Hrvate, uz ke si bio i privatno vezan. Bili smo malo i Tvoji — a Ti još već malo i naš!
Fenix-magazin/MD
