Pomoglo mi je iskustvo, a imao sam i malo sreće, izjavio je Roger Federer na konferenciji za medije u Melbourne Parku, gdje je nedjeljnom pobjedom nad Marinom Čilićem u pet setova finala Australian Opena (6-2, 6-7, 6-3, 3-6, 6-1) postao prvim tenisačem u povijesti koji je osvojio 20 pojedinačnih Grand Slam trofeja.
“Cijeli sam dan razmišljao kako ću se osjećati ako ga osvojim? Kako ću se osjećati ako izgubim? Tako sam blizu, a opet tako daleko. Čini mi se da mi je tijekom cijelog meča se to vrtilo u mislima. Imao sam već takvih trenutaka u prošlosti, ali nikada nije bilo tako ekstremno kao večeras. Doći do broja 20 je očigledno nešto vrlo, vrlo posebno”, rekao je Švicarac koji je tijekom svečanog proglašenja pobjednika na kraju pobjedničkog govora još jednom briznuo u plač.
“Mislim da mi je finale došlo prebrzo. Polufinale je bilo skraćeno. Ostalo je dosta toga u meni, jer nisam imao ekstremno teških mečeva kao prošle godine protiv Nishikorija ili Stana. Sve me podsjetilo na finale protiv Baghdatisa, koje je bilo teško. Bio sam favorit, došao sam do finala prilično lako. Kad je sve bilo gotovo, Rocket (nap. a. Rod Laver) mi je predao trofej i tad me pogodilo. Počeo sam razmišljati što ću reći, a svaka tema je bila vrlo znakovita i vrlo emotivna. Zahvaliti mom timu, čestitati Marinu, zahvaliti ljudima, turniru… Sve je to jedna velika zabava. Mislio sam da ću se opustiti tijekom govora, ali nisam mogao. No, sretan sam što mogu podijeliti svoje emocije s ljudima koji su opet napunili stadion. To je bilo i za njih”, dočarao je Federer svoje stanje svijesti.
U finalu je nakon odličnog početka i prva tri seta bez izgubljenog servisa, sredinom četvrtog seta upao u krizno razdoblje. Kriza je bila na vrhuncu kad je u prvom gemu petog seta bio suočen s ‘break’ loptama nakon što je Čilić nanizao četiri gema i dvaput zaredom slomio njegov servis.
“Razmišljao sam samo o tome da moram osvojiti gem. Samo sam želio razbiti njegov niz. Pokušao sam što bolje servirati. Pokušao sam isprovocirati sreću. Nakon što sam osvojio taj gem, malo se situacija promijenila, okrenula na moju stranu. Pomoglo mi je iskustvo, a imao sam i malo sreće. Osjećao sam da mi je to večeras potrebno.”
Federeru nije smetalo što se igralo pod krovom, ali tvrdi da je bio spreman igrati u bilo kakvim uvjetima.
“U dvorani sam ostvario prve uspjehe i obično sam dobar u takvim uvjetima. No, nije mi smetalo ni da smo igrali na otvorenom. Mislio sam da bi to možda moglo usporiti višeg igrača, kakav je Marin. Bio sam iznenađen da pravilo o prevelikoj vrućini može biti primjenjeno i u noćnom meču. Ne sjećam se da sam ikada čuo za takav slučaj. Bio sam potpuno spreman igrati na otvorenom, kad sam stigao u Melbourne Park. Pola sata prije početka meča su nam rekli da ćemo igrati pod krovom. To nije utjecalo na moju pripremu. Bio sam spreman na sve”, rekao je Federer koji se izjednačio sa Royom Emersonom i Novakom Đokovićem sa šest trijumfa na Australian Openu.
“Nije mi važno što sam se izjednačio s njima. Oni su imali svoje velike, nevjerojatne karijere i divim se svemu što su napravili. Meni su važne emocije koje sam opet osjetio, uspone i padove koje sam prošao u meču, pet setova protiv Čilića koji je odličan igrač, a onda i to što sam došao do šestog naslova ovdje, 20. ukupno. To su vrlo posebni trenuci. Obranom prošlogodišnjeg naslova, na neki način se nastavlja ova bajka”, izjavio je Federer, a potom otkrio tajnu uspjeha i svoje dugovječnosti.
“Ne igram svaki turnir koji mogu. Uživam u treningu. Ne smetaju mi putovanja. Imam odličnu ekipu oko sebe, koja mi to omogućava. Na kraju, vidim da su mi i roditelji sretni i ponosni što još igram. I oni uživaju na turnirima. To me čini sretnim i čini me boljim. Naravno, bez pomoći i podrške moje supruge ništa od toga ne bi bilo moguće. Otvoreno smo razgovarali o tome, je li sretna ili ne. Sretan sam što me podržava i što je spremna preuzeti teret brige o djeci. No, ni ja ne želim biti bez njih više od dva tjedna. Ovakav život ne bi bio moguć da je ona tada rekla “ne”.
Sa 36 godina Federer je postao jedan od najstarijih Grand Slam pobjednika i logično je pitanje koliko dugo još može trajati na ovako visokoj razini.
“Nemam pojma. Iskreno, ne znam. Osvojio sam tri Grand Slam naslova u 12 mjeseci. Ni ja ne mogu vjerovati. Moram i dalje paziti na raspored, ostati gladan pa će se možda još dobrih stvari dogoditi. Godine nisu važne. To je samo broj. No, moram pažljivo planirati, postaviti ciljeve i prioritete. To će odrediti koliko ću još imati uspjeha. Uzbudljivo vrijeme je predamnom. Sretan sam s položajem u kojem sam sada”, zaključio je vlasnik 20. Grand Slam trofeja i 96 naslova u karijeri.
Fenix-magazin/SIM/Hina
