Čovjek je umro…
Kada je to shvatio, vidio je Boga kako dolazi s kuferom u Njegovoj ruci.
Bog: U redu sine, vrijeme je da krenemo.
Čovjek: Tako brzo? Imao sam mnogo planova…
Bog: Stvarno mi je žao ali, vrijeme je da krenemo.
Čovjek: Što imaš u tom kuferu?
Bog: Ono što ti pripada.
Čovjek: Ono što mi pripada? Misliš, moje stvari… odjeću… novac…
Bog: Te stvari nikada nisu bile tvoje, one pripadaju Zemlji.
Čovjek: Jesu li to moja sjećanja?
Bog: Ne, ona pripadaju Vremenu.
Čovjek: Jesu li to moji talenti?
Bog: Ne. Oni pripadaju Okolnostima.
Čovjek: Jesu li to moji prijatelji i obitelj?
Bog: Ne sine. Oni pripadaju Putu kojim si išao.
Čovjek: Jesu to moja žena i djeca?
Bog: Ne. Oni pripadaju tvom Srcu.
Čovjek: Onda to mora biti moje tijelo.
Bog: Ne. Ne… Ono pripada Prašini.
Čovjek: Onda to sigurno mora biti moja Duša!
Bog: Veoma griješiš sine. Tvoja Duša pripada meni.
Čovjek suznih očiju i sa strahom uzme kufer iz Božje ruke i otvori ga…
PRAZAN!! Slomljenog srca i uz suze koje su se slijevale niz njegove obraze, čovjek upita Boga…
Čovjek: Nikada ništa nije bilo moje?
Bog: Tako je. Nikada ništa nisi imao.
Čovjek: Pa onda? Što je bilo moje?
Bog: Tvoji TRENUCI. Svaki trenutak koji si živio bio je tvoj.
Život je samo trenutak.
Trenutak koji pripada nama.
Uživajte u ovom trenutku dok ga imate.
Ne dozvolite da vas bilo što zaustavi da obavljate posao u kojem uživate.
Živite svoj život sada.
Ne zaboravite da budete sretni, jer je to JEDINO važno.
Materijalne stvari i sve za što ste se borili u životu, ostaje iza vas.
Ništa ne možete ponijeti sa sobom.
Ono što je zaista važno je da ŽIVITE SVOJE TRENUTKE…
