Sjećate li se Profesora, Mime Šiš, Bogoljuba Šaulića? Ako ste stariji od 30 godina onda se sigurno sjećate. To su likovi iz kultne predstave Audicija koja ovih dana ima svoju turneju po njemačkim gradovima.
Sjajna glumačka ekipa originalne “Audicije” te članovi produkcijsko-organizacijskog tima ugodno su iznenađeni reakcijom publike diljem Njemačke koja je, očito željna dobre zabave i kvalitetne komedije.
Predstave su odigrane u Düsseldorfu, Frankfurtu i Stuttgartu gdje se tražila karta više, a slijedeći nastupi su zakazani za Hannover, Berlin, Hamburg. Predstavu je do sada pogledalo preko 2,5 milijuna posjetitetlja.
Naziv turneje “Audicija 033” je zbog simbolike pozivnog broja za Sarajevo i 33 godine od prve izvedbe Audicije. Prošle godine predstava je startala iz Sarajeva, od kud je sve i krenulo. Te davne 1984. godine po svemu važne za Sarajevo grupa studenata i profesora s Akademije scenskih umjetnosti prvi put je izvela Audiciju, neambiciozno zamišljenu, ali izvrsno urađenu i osmišljenu predstavu, izniklu iz semestarskog ispita.Predstava je iz internog prešla na gradski nivo a onda furiozna prerasla u humoristični performans čitave bivše drzave te dokazala da je nadživjela sve nedaće proteklih godina.
Vraćanje na pozornicu kultnog showa je pokazalo da je ljudima više nego ikad potebna pozitivna energija, tj. smijeh.
Audicija nije neka nostalgična priča o starima vremenima nego ljudi pokazuju da su žedni sistema vrijednosti koji je ovim turbulentnim vremenima potpuno uništen, pa žele resterećenje kvalitetnim humorom.
Fenomen audicije nije samo u odličnom humoru i briljantnim glumcima, ona je svojevrstan fenomen jer na svoje predstave privlači heterogenu interkulturalnu strukturu. Postiže raznolikost publike gdje jedni do drugih sjede akademici, studenti, vozači, bauštelci, pjevači, slikari, đaci, umirovljenici, sportaši, političari, vozači, glazbenici – od 7 do 77 godina. Dvoranama su odzvanjali smijeh i pozitivna energija na tekstove koje je većina znala na pamet ali i na nove dijelove koji su ubačini u duhu vremena u kojem živimo.
Bilo je zanimljivo promatrati danas poznate glumce koji su prije trideset godina bili između 23 i 25 godina te kako izvode svoje predstave kao zreli glumci na pragu šezdesetih.
Komparacija sa minulim vremenima se sama po sebi nametala jer svi oni su postigli vrhunske glumačke karijere, i danas su poznati filmski i kazališni glumci. Njihov talent je tada bio očit, rezultati njihovih karijera su pokazali da je Audicija postigla veliki uspjeh upravo zahvaljujući najvećim dijelom ogromnoj koncetraciji glumačkog talenta, koji sve ove godine nije mutirao, i devalvirao nego se čak što više iskristalizirao.
Ovoliki interes za Audiciju i posjećenost dokaz je da ako nam je išta potrebno u ovom trenu to je onda terapija smijehom i humorom koji nema granica. Vremena su se promijenila i razloge da se i mi sami promijenimo smo imali i više nego na pretek i u tim promjenama možemo iščitati i sami sebe. Audicija je sve samo ne projekt koji je slučajno nadživio vrijeme, ona je zaštitni znak jednog minulog vremena i korektiv društva koji nas stalno podsjeća da su sve podjele na svijetu lažne osim one na čovjeka i nečovjeka.
Fenix-magazin/MD/ Katarina Pejić
